Osjetio sam kako me cijelog obuzela neizrecivo snažna čežnja i jedva sam čekao trenutak kad ću sresti tog Gurua. Srećom, Maharađa od Đodhpura je ubrzo potom pozvao Mahaprabhuđija da svojim veličanstvenim satsanzima blagoslovi ljude tog mjesta. Budući da Đodhpur nije bio suviše daleko, odlučio sam iskoristiti tu priliku za susret s njim. Zahvaljujući pričama thakura Revat Singha i Svami Bodhanandađija, duboko u mom srcu Mahaprabhuđi je već bio moj Učitelj i želio sam ga što prije osobno upoznati.
U Đodhpur sam stigao vlakom u devet navečer i odmah sam otišao na Mahaprabhuđijev satsang. Kad sam stao pred njega bilo je točno deset sati i krajnje zbunjen gledao sam ni u koga drugoga već u boga Krišnu osobno, kojemu sam se svakodnevno molio u meditacijama. Oči su mi se ispunile suzama i pao sam na koljena. Imao sam samo jednu želju, da mu se potpuno predam.
Milostivi Mahaprabhuđi spustio je svoju svetu ruku na moje čelo i rekao mi: „Sine moj, spasio sam te zauvijek. Sjeti se riječi koje sam ti rekao prije tri i pol mjeseca u meditaciji.“ Kao što mora biti, riječi Gospoda su se obistinile. Od tog trenutka posvetio sam mu sav svoj život i obećao da ću zauvijek ostati s njim. Sa svojih sedamnaest godina znao sam da sam pronašao vječnu svjetlost svog života i odlučio sam ga proživjeti pod njegovim milostivom zaštitom.