Otkako je počeo moj život uz Satgurudeva, imao sam osjećaj da sam konačno u svom pravom domu. Nakon mjesec dana radosnog služenja on mi je rekao: „Trebao bi otići kući i reći svojim roditeljima što si odlučio.“ Najradije se ne bih od njega nikad odvajao, ali sam poštujući želju voljenog Učitelja otišao u Nipal, moje rodno selo. Ubrzo nakon toga i Mahaprabhuđi je napustio Đodhpur i vratio se u Śri Deva Dungri Sannjas Aśram u Bari Khatuu.
Moji su roditelji odahnuli što sam ponovno došao kući, ali se nisu slagali s mojom odlukom da živim sa svojim Gurudevom. Kao i svi roditelji željeli su da osnujem svoju obitelj kao što su to i oni učinili. Ali na koncu su se naizgled pomirili s mojom odlukom te se trudili da ipak produže moj boravak uz njih, čineći ga što ugodnijim. Ubrzo sam stekao osjećaj da samo odugovlače vrijeme ne bi li me uvjerili da se predomislim. Tako sam jedne noći tiho napustio roditeljski dom i otišao u Khatu Aśram, koji je od Nipala udaljen gotovo 300 kilometara.
Tek kada sam ponovno ugledao Mahaprabhuđija ugasila se žeđ moje duše, a mir i radost vratiše se u moje srce. Tada sam ga molio svim bićem: „Gospode, dopusti da zauvijek budem Tvoj posvećenik i učenik!“ Mahaprabhuđi me je uhvatio za ruku i rekao: „Sine moj, ti si moj i ja sam tvoj. Budi miran i ne brini. Stvari će se od sada odvijati na tvoje zadovoljstvo i sve će tvoje želje biti ispunjene.“ Malo je zastao, a zatim nastavio: „Mogu ti ponuditi četiri radna mjesta. Prvo je zaposlenje u britanskoj vladi, drugo u indijskoj vladi, treće u muslimanskoj a četvrto u vladi svetaca. U kojoj se vladi želiš zaposliti?“
U tom sam trenutku osjetio kako njegova svjetlost protječe kroz cijelo moje tijelo a riječu su jedva čekale da poteku s mojih usana: „O Mahaprabhuđi, učini me slugom u kraljevstvu svetaca! – „Da li da učinim to?“ zadirkivao me je. „O, da!“ odgovorio sam.
Milostivi je Gospod zatvorio oči na par minuta i promijenio moju sudbinu odredivši mi blagoslovljenu budućnost. Tada je otvorio oči, pogledao me pogledom punim milosti i položivši ruke na moju glavu blagoslovio me i rekao: „Uposlio sam te. Od danas više ne moraš brinuti kako ćeš živjeti. Dat ću ti narančastu odjeću i više nikad nećeš morati tražiti drugi posao.“ Nastavio je: „Satguru može promijeniti sudbinu, a čak ni Brahma ne može promijeniti ono što Satguru odredi.“
Pogledao sam u njegovo lice i doživio takvu nadnaravnu sreću kao da mi je srce bilo ispunjeno svim užicima svijeta. Sljedećeg sam jutra u meditaciji imao viziju: vidio sam Mahaprabhuđija kako sjedi na veliku prijestolju ukrašenom draguljima i zrači božanskom svjetlošću. Odasvud se mogla čuti mantra
OM SATJA BRAHMA ŚRI DIP PARIPURNA NARAJAN NAMAHa –
Om Istinski Brahmane, Śri Dip Narajan, najviše Jastvo, posvećujem se Tebi
Vidio sam Brahmu, Višnua i Maheśa kao i mnoga druga božanstva i svece. Bio sam preplavljen najuzvišenijom radošću što mi je dopušteno vidjeti ova sveta bića i iz dubine duše zapjevao sam s njima odu u slavu Mahaprabhuđija. Od tog vremena molim i ponavljam ovu mantru:
OM NAMO SATJA BRAHMA ŚRI DIP NARAJANAJA NAMAHa –
Om moj pozdrav i predanost istinskom Brahmi, Śri Dip Narajanu
Ova je mantra ispunjena božanskim svjetlom, istinom, mirom i radošću. Svuda i u svemu, vidim njegovu božansku svjetlost i čujem zvuk njegovog imena koje vibrira u ovoj mantri. Cijela kreacija slavi i pjeva ovu mantru u Njegovu slavu. Zemlja, voda, vatra, zrak i prostor vibriraju u toj mantri. Drveće, plodovi, cvjetovi, lišće, jezera, rijeke i planine ponavljaju ovu mantru. Gdje god da jesam, ova mantra je sa mnom. Čujem je u svim sferama i u svim oblicima života. Maja rasprostire svoju mrežu, ona raste i smanjuje se dok na koncu ne nestane, ali za mene ova mantra je čak i u njoj.
Ta je snaga stvorila cijeli univerzum koji se potom u njoj ponovno rastače. Sunce, mjesec i zvijezde dobivaju svjetlost od Viśva Dipa, jedine svjetlosti koja je u svemu. To je svjetlost univerzuma i ne postoji mjesto u trima sferama gdje nema Njegova zračenja i gdje nema odjeka Njegova svetog imena. Zvuk mantre Om Namo Satja Brahma Śri Dip Narajanaja Namaḥ i zračenje kozmičke svjetlosti prožimaju sve. Od trenutka kad je Njegova svjetlost obasjala najtananije dijelove moje duše, Śri Dip Mahaprabhuđija ja vidim posvuda. Ova mantra vibrira u svakom atomu.
Ubrzo nakon mog dolaska Mahaprabhuđi je otišao na nekoliko dana u Śri Dip Narajan Bagići, vrt kraj Khatu sela i ja sam išao s njim. Za mene su tamošnji satsanzi na koje su dolazile stotine ljudi, bili doživljaji puni blaženstva. Nikad prije nisam bio svjedok takvih božanskih trenutaka ispunjenih jasnoćom i svetom mudrošću. Dok se toga prisjećam, stalno se molim: „Dragi Bože, molim Te podari mi takve satsange i takvo društvo u svakom životu!“ To su bili počeci mog života uz Gurudeva i u ovoj ću knjizi ispričati neke od brojnih čudesnih događaja koji su se zbili u godinama koje su slijedile.