Moja inicijacija u svamija održala se na dan Ćetra Śukla Purnime 1942. godine (1999. prema indijskom računanju vremena). Tom je prigodom Mahaprabhuđi organizirao veliki satsang na koji je pozvao mnoge svamije, jogije, pandite i bhakte. Za smještaj svih gostiju pobrinuo se na svoj velikodušan način thakur Revat Singhđi.
U rano ujutro počela je ceremonija vatre (havan) i Mahaprabhuđi me uputio: „Madhavananda, obuci svoju svečanu odjeću Viśvapatija (gospoda Univerzuma), jer će ti se u toj odori klanjati čak i kraljevi. Neka si tako oslobođen utjecaja zvijezda i planeta, oslobođen rađanja i smrti.“
Slijedeći tradiciju sedam sam se puta okupao (sapt-bhumika) što označuje pročišćenje sedam stanja svijesti1, nakon čeka mi je Mahaprabhuđi dao novu mantru i izveo Paramhansa Sannjas Dikšu (najviše duhovno zaređenje). Tijekom tog najvišeg i uzvišenog obreda aspirant pod vodstvom Gurudeva Bhagavan Śri Dip Narajan Mahaprabhuđija trenutačno postiže samadhi. Mahaprabhuđi je spustio svoje svete ruke na moju glavu, blagoslovio me i objasnio svete dužnosti jednog sannjasija koji se odrekao svijeta:
„Sannjasi mora iskorijeniti sve svoje negativne odlike i zauvijek se osloboditi želja. Stalno ispunjen svjetlom Istine treba ga prenositi drugima. Njegova najviša dužnost jest da se ni za što ne veže nego da živi i radi za dobrobit cijelog univerzuma. Onima koji još uvijek lutaju prašumom svijeta, on mora pokazati put istine koji se ostvaruje spoznajom. Sannjasi mora služiti svima bez predrasuda ili pristranosti prema rasi, položaju ili religiji. Atma je u svakoj svijesti, ista u svim živim bićima. Dužnost sannjasija je da ljudima olakša, a ne da im sâm postane teret. Istinski služiti svima znači služiti meni. Madhavananda, nikad ne zaboravi ova pravila i nikad ne skreni s puta istine!“
Upio sam ove riječi duboko u svoje srca i sklopljenih sam ruku molio:
Om, klanjam se Prabhu Dip Dajalu2,*3
dobrostivom spasitelju i zaštitniku svojih posvećenika.
Zračenje Viśva Dipa cijeli univerzum prožima.
Moj voljeni Bože,
Ti znaš čežnju mog uma,
Molim Te, živi u mom srcu,
ukloni tamu i obasjaj ga svjetlom.
Ja, Madhavananda, klanjam se Tebi, čija milost me obasula
Poklonivši mi najdragocjeniji dragulj – Tvoje ime.
Ti pobjeđuješ svako zlo,
Ti stvaraš i pokrećeš svijet.
Zaštiti mene i svaki moj dah.
Kad sam otpjevao ovu molitvu Mahaprabhuđi mi je rekao: „Madhavananda, ovim sam u tvoje ruke stavio ključeve kraljevstva i na tebi je da ih čuvaš. Tvoj sam jezik posuo zlatom istine, i sada je na tebi da se dokažeš.“
sedam stanja svijesti – ova inicijacija simbolizira sedam stupnjeva svijesti kroz koje inicirani mora proći. Prvih šest koraka su: dobre želje, dobre misli, kontrola tijela i uma, nesebičnost, spoznaja istine, nedualnosti odnosno spoznaja besmrtnosti. Njih učenik mora postići putem unutarnjeg pročišćenja, nesebičnog služenja i duhovnih vježbi (sadhane). Tada milošću Gurua naposljetku dostiže sedmi stupanj, Turiju, potpuno oslobođenje i jedinstvo s Bogom ↩︎
Dajal – milostivi ↩︎
* OM NAMO PRABHU DIP DAJALAM PARAMA KRIPALAM ↩︎