Nakon inicijacije u Svamija osjetio sam potrebu da odem i sam održim satsang te tako prenesem Mahaprabhuđijevo učenje. Ali budući da s tim nisam imao nikakva iskustva, bio sam malo potišten i pun podvojenih misli. Počeo sam se premišljati kamo bih išao, gdje bih boravio, hoću li uopće naići na bilo kakvu dobrodošlicu i tome slično. Budući da sam u to vrijeme bio još vrlo mlad i neiskusan, takva su mi se pitanja vrzmala po glavi.
Ne odajući nikome svoje brige, povukao sam se na usamljeno mjesto gdje sam mogao razmišljati a da me Mahaprabhuđi ne pronađe. Ali, dakako da ovo stanje moga uma nije moglo promaći Gurudevu i oko osam sati te večeri posjetio me i sa smiješkom upitao: „Madhavananda, što te brine?“
Nisam nikako mogao izraziti ono što me brine i samo sam sjedio spuštene glave. Mahaprabhuđi me upitao: „Kome ti pripadaš? Kome pripada sav ovaj svijet i cijeli univerzum?“ Tada sam uspio odgovoriti: „Ja pripadam Tebi isto kao što su i cijeli svijet i univerzum Tvoji.“
Mahaprabhuđi reče: „Onda, zašto se bojiš? Kamo god da odeš, ja ću uvijek biti s tobom, nikad nećeš morati brinuti. Gdje god se nalazio, u prašumama ili planinama, u ovoj zemlji ili negdje daleko, uvijek ću brinuti za tebe. To je moj blagoslov koji će zauvijek ostati s tobom.“
Nakon ovog obećanja otpjevao je sljedeći bhađan:
Mogu te učiniti besmrtnim! Mogu te učiniti besmrtnim!*1
Ako si pravi Božji posvećenik, zašto je tvoj um uznemiren?
Ugledaj se na velike bhakte
poput Prahlade, Dhurve, Maharađe Hariśćandre,
Narsibhagata, Kabirdasa, Mire, sinova kralja Pandua…
Preostali dio bhađana slavi duboku vjeru svetaca. Mirabai je jednom dobila na poklon otrovni napitak, ali ga je bez oklijevanja popila i milošću Božjom otrov se pretvorio u nektar. Mahaprabhuđi mi je svojim predivnim glasom otpjevao taj bhađan, što je odmah popravilo moje raspoloženje i učinilo me sretnim i slobodnim kao nikad prije. Zatim mi je dao još neke savjete i upute koje su za mene tako dragocjene da ih i danas čuvam u svom srcu. Ponovno sam iskusio kako Mahaprabhuđi brine za sve one koji u njemu potraže utočište i oslobađa ih svih svjetovnih jada.
Sljedećeg sam dana u dva sata popodne, po Mahaprabhuđijevom naputku, krenuo na istok. Pozdravio sam se s Gurudevom zahvalivši mu na milosti i meditirajući na njega u svom srcu napustio Khatu Aśram.
Nakon što sam u nekoliko sela održao satsang, došao sam u Suđangarh gdje sam proveo nekoliko dana. Zatim sam krenuo u Ratangarh i tako putovao od mjesta do mjesta, držao satsange i mnogima podijelio mantru. Svuda su me dočekali s velikom ljubavlju i poštovanjem.
Na tom sam putovanju posjetio i Biđagar. Tamo sam nekoliko dana držao satsange, a kako nisam znao guđaratski jezik, govorio sam na hindskom. Mnogi su slušatelji vrlo slabo razumjeli hindski, te sam se molio Mahaprabhuđiju za pomoć i u jednom mi je snu došla poruka da ću za dva ili tri dana naučiti guđaratski. I doista, uz njegovu milost, zaista samo uz njegovu milost, za tri dana sam mogao držati satsange na guđaratskom jeziku.
Kad sam se, sretan što ponovno vidim Mahaprabhuđija, vratio u Khatu Aśram ispričao sam mu svoje doživljaje i zahvalio na uspjehu mog prvog putovanja.
* KARADU AĐAR-AMAR TANA KAJA ↩︎