Susreti s Mahašakti

Bilo je oko četiri sata poslijepodne i Mahaprabhuđi je kao i obično držao satsang, kad mu je iznenada prišla jedna vrlo stara žena. Činilo mi se da ima najmanje sto godina. Bila je odjevena poput muškarca i nosila je oko gležnja ukrasni srebrni lančić.

Na iznenađenje svih prisutnih Mahaprabhuđiju je odala poštovanje na drevan tradicionalan način: sedam ga je puta okružila a zatim kleknula na zemlju i s poštovanjem mu se poklonila dvadeset i jedan put. Nitko je od nas nikada prije nije vidio i svi smo se pitali tko bi ona mogla biti. Premda fizičkim izgledom slaba i krhka, očito je posjedovala duhovnu snagu jer se sjaj njezine pojavnosti nedvojbeno mogao osjetiti. Obratila se Mahaprabhuđiju na nekom stranom narječju pa smo mogli razumjeti samo dijelove njihova razgovora. Mahaprabhuđi ju je očito prisno poznavao, jer ju je pozdravio riječima: „Dobrodošla, Matađi, (Majko)! Nakon tako mnogo vremena napokon si došla.“

Ona je odgovorila: „Samo me je Tvoja milost ovamo dovela.“ Poslije toga više ništa nisam mogao razumjeti, pa sam zamolio Mahaprabhuđija da mi dopusti da odem nakupiti drva za vatru.

Kad sam ustao, stara mi je žena pokazala kao bi željela poći sa mnom, ali sam joj odgovorio: „Majko, bojim se da nećeš moći držati korak sa mnom jer moram požuriti natrag zbog molitve.“ Ona je samo rekla: „Vidjet ćemo“, i slijedila me.

Na moje iznenađenje dogodilo se sasvim suprotno od onoga što sam očekivao. Ja sam bio taj koji nije mogao držati korak, štoviše uskoro sam počeo za njom zaostajati. Trčao sam, a nisam je mogao sustići. Izgleda da je točno znala kuda sam želio ići jer me vodila u tom smjeru zastajkujući i čekajući me točno na mjestima koja sam imao na umu. Naposljetku sam gotovo bez daha stigao do nje, a ona mi je smješeći se rekla: „Vidiš, unatoč tvojoj mladosti nisi bio u stanju držati korak sa mnom.“ Ne moram ni reći koliko sam bio zbunjen njezinim fizičkim podvigom i više nego ikad radoznao tko je ona. Skupio sam drva i zajedno smo se vratili u aśram.

Te je večeri nakon satsanga i molitve Matađi izašla u dvorište i pokraj zdenca prostrla svoju prostirku. Sjela je i uronila u duboku meditaciju. Cijelu je noć nepomično sjedila i tom položaju i s vremena na vrijeme bih je čuo kako pjeva Om i Mahaprabhuđijevo ime. Te sam noći služio Mahaprabhuđija i iskoristio priliku da ga upitam o našoj tajanstvenoj gošći, a on je odgovorio: „Ona je Mahaśakti¹ Mateśvari, vječna božanska Śakti i Majka. Da poželi, mogla bi pomicati planine svojim malim prstom.“

U četiri sata ujutro Mahaprabhuđi mi je rekao da pokraj njegova kreveta postavim crveni pokrivač i stavim uljane svjetiljke i mirisne štapiće: „Božanska Majka pojavit će se u ovoj sobi za nekoliko minuta.“ I upravo kad sam htio upitati trebam li otvoriti vrata, cijelu je sobu ispunila crvena svjetlost u kojoj se pojavila božanska Majka u blistavom obliku božice Tripura Sundari, božice vječne mladosti i ljepote. Poklonila se Mahaprabhuđiju i sjela pokraj njegova kreveta.

Mahaprabhuđi ju je pozdravio: „Dobro došla božanska Majko, ti si sveprisutna, vječna božanska Śakti. Cijeli je svemir tvoja kreacija. Ti predstavljaš tri gune i pet elemenata, čakre i snagu kundalini. Ti možeš oslabiti i najjačega kad se kroz tvoju maju u njemu probude ponos i ego. Od kralja možeš načiniti prosjaka i od prosjaka kralja. Tebe obožavaju pod bezbrojnim imenima: Gajatri, Sarasvati, Sati, Sita, Radha, Lakšmi, Brahmani, Amba, Aśapura, Nava Durga, Ćamunda, Kali, Minakši, Dankini, Śankini, Viśva Mohini, Bhuvaneśvari, Bageśvari i mnogima drugima. Životinja na kojoj jašeš moćni je tigar. Tvoja je lila beskonačna i nedokučiva, neopisiva i bezgranična. Nitko te ne može shvatiti u tvom preobilju. O Mateśvari, božanska majko, reci što mogu učniti za tebe.“

Mateśvari se nasmiješila, spustila glavu i rekla Mahaprabhuđiju: „Ti si Viśva Dip, Gospod svih svjetova. Ti se stalno pojavljuješ u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti da bi ljudima prenio svjetlost mudrosti. Samo si ti taj koji živiš u srcima svih bića. Bez tvoje božanske svjetlosti neznanje se ne može otkloniti, kao što si rekao u jednom bhađanu:

Čak i ako neki predmet leži upravo ispred mene,
ostat će nevidljiv sve dok ga svjetlost ne obasja.
Na isti je način nemoguće istinu spoznati
bez prosvjetljenja koje daruje Satguru.

Ti si u pravu kad kažeš što sve maja može dati. Ja ljudima mogu pokloniti riddhije, siddhije, bogatstvo i moć, mogu stvoriti i uništiti, ali Gospode, maja samo veže i to je nepromjenjiv zakon kojemu se pokoravam. Svojim posvećenicima ne mogu dati oslobođenje. Samo milošću Satgurua oni mogu postići oslobođenje, postojano blaženstvo, sreću i vječni mir. Brahmu, Višnua, Śivu, Ramu, Krišnu i ostale božanske inkarnacije i sva božanstva treba štovati, jer služe Satgurua i uvijek na njega meditiraju.

Maharani Mira koja je inkarnacija Radhe, pjeva u jednom bhađanu:

Moje su misli zauvijek uz Gurudeva
i ništa me u svijetu zavesti ne može.
Sve je to samo iluzija, san.
Ocean svijeta je za mene presušio
i bez napora ga prijeći mogu.
Mira kaže: Milošću svoga Gurua
oslobođena sam svake patnje, rađanja i smrti.

A u drugom bhađanu Mira kaže:

Moj Guru mi je darovao najvrjedniji dragulj,
dao mi je Božansko ime.
Njegova vrijednost je neprocjenjiva
iz dana u dan samo raste.

O, milostivi Gospode! Slijedeći naredbu Paramatme darujem svecima, rišijima, jogijima i ostalim velikim inkarnacijama, ovisno o snazi njihove predanosti i vježbe, siddhije i bogate blagoslove. Ipak, ja ne služim njima već volji Najvišeg. Kao što se svjetlost svjetiljke ne može natjecati s blještavilom Sunca, tako se ni sveci, mahatme, rišiji i muniji ne mogu usporediti s Viśva Dipom. Ti si Brahman, vječan, nepromjenjiv i neuništiv. Ti si početak i kraj svih živih bića. Nitko Te ne može spoznati bez milosti Gurua. Ti se utjelovljuješ kroz snagu maje. Beskrajna igra univerzuma moje je djelo, ali si u njoj samo Ti život i svijest. Ja nisam izvan Tebe, Brahman i maja su jedno. Samo su rijetki sposobni razumjeti ovu tajnu. Kao što ptica može letjeti samo s dva krila, tako i istinski posvećenik može postići mir i oslobođenje jedino ako poštuje Mahamaju i Gurudeva, najviše Jastvo. U ovom vremenu Kali Juge sva živa bića pate u tuzi i boli. Ona su žrtve vlastitih zabluda i pogrešaka. Nepravda, laži i podvale vladaju svijetom. Da bi oslobodio svoje posvećenike i one koji su izgubili svoj put, ponovno si se pojavio na Zemlji. Molim Te, budi milostiv prema onima koji me štuju i koji čista srca traže utočište u Tebi. Podari im sretan život i odvrati ih od pogrešaka i briga sve dok konačno ne dostignu oslobođenje sjedinjujući se s Tobom.“

Ovaj njihov razgovor potrajao je oko jedan sat, a bili smo nazočni samo Mahaprabhuđi, Mateśvari i ja. Čim su ostali učenici došli pozdraviti Mahaprabhuđija, Matađi je ponovno uzela oblik starice.

Prije nego što je Mahaprabhuđi započeo satsang, ona se svima okupljenima okrenula i rekla: „Vi, neznalice! Pred sobom vidite Boga, a ipak ga niste u stanju prepoznati. Dolazite ovamo samo da biste ispunili svoje svjetovne želje.“ Tada se poklonila Mahaprabhuđiju i otišla. Nakon što se udaljila nekoliko metara, nestala je poput utrnutog plamena svijeće.