Jednom je trgovačka obitelj iz Panđaba posjetila Mahaprabhuđijev aśram. Najstariji iz obitelji istupio je pred njega, pozdravio ga sklopljenih ruku i rekao: „Milostivi Gospode, u našoj je obitelji sklopljeno deset brakova i u svima njima rodilo nam se samo jedno dijete i ono je, na žalost, nijemo. Učinili smo sve što je bilo u našoj moći, iskušali sve načine liječenja, ali sve bez uspjeha. Čuli smo za Tvoje sveto ime i slavu te kako Tvoj milostivi pogled oslobađa posvećenike iz nevolje. Budi dobrostiv i dopusti nam da u Tebi nađemo utočište. Nadamo se da ćeš u svojoj milosti odagnati našu bol.“
Mahaprabhuđi ih je pogledao i rekao uz svoj blagi smiješak: „Ne brinite, predanošću se sve može postići.“ Zatraživši da mu donesu komad crvene krede, na jeziku nijemog dječaka ispisao je neki znak. Dječaku je tako podaren glas i on je počeo pjevati Om. Presretni roditelji i obitelj zahvališe se Mahaprabhuđiju iz dubine srca. Gurudev im je također predskazao da će dječak postati uspješan poslovni čovjek.