Te 1953. godine Mahaprabhuđi je tijekom četveromjesečnoga monsunskog razdoblja boravio u Raika Bag palači u Đodhpuru. Tamo sa bio i ja u njegovoj pratnji. Petog kolovoza ujutro zamolio sam ga: „Danas bih želio posjetiti Śri Man Singha, nadzornika u lokalnom zatvoru.“ Gurudev je odgovorio: „Otiđi ako želiš.“
Tako sam otišao vidjeti Śri Man Singha kojega je moj posjet vrlo obradovao. Poslije satsanga pozvao me na objed, a ja sam, zahvaljujući se na ljubaznom pozivu, dodao: „Doći ću ako mi napraviš kruh od prosa.“ Man Singh reče: „Trenutačno u kući nemam prosa, ali ću ga nabaviti. U svakom slučaju moraš objedovati u mom domu!“
Odjurio je iz kuće i vratio se za jedan sat s brašnom od prosa. Odmah je počeo pripremati pogačice u kojima sam zaista uživao.
Zatim sam se vratio Mahaprabhuđiju u palaču. Ubrzo sam osjetio jake bolove u trbuhu. Mahaprabhuđi je primijetio moju patnju i upitao što nije u redu. Odgovorio sam da imam strašne grčeve u želucu, a on me je upitao što sam objedovao. „Jeo sam svježi kruh od prosa“, rekog. Nitko ništa ne može sakriti od Mahaprabhuđi ja jer on zna sve i prije no što mu se kaže. Zato mi je odmah dao sljedeću pouku:
„Tvoja je pogreška jer si zahtijevao te pogačice. Time si prekršio zakon sannjase po kome se nikakvi sebični zahtjevi ne smiju postavljati učenicima ili sljedbenicima. Iza tvog zahtjeva skrivala se želja čiji je rezultat ova bol. Svami treba jesti samo ono što mu ponudi domaćin. Možda nisi bio svjestan s koliko je poteškoća Śri Man Singh nabavio proseno brašno, ali u svakom slučaju kazna te je odmah sustigla.“
Shvativši svoju pogrešku molio sam Mahaprabhuđija da mi oprosti: „Sad shvaćam u čemu sam pogriješio. Molim Te, budi milostiv prema meni!“ Mahaprabhuđi reče: „Bol će prestati točno u ono vrijeme u koje si i pojeo te pogačice. Koliko je bilo sati kada si jeo?“ Odgovorio sam da je bilo otprilike jedanaest sati. „Onda će bolovi prestati sutra u to vrijeme.“ Još je dodao: „Ništa ti ne pripada, drži se te istine i misli na Boga.“
Nisam imao drugog izbora nego izdržati posljedice svoje sebičnosti, ali je moja pozornost u Mahaprabhuđijevoj nazočnosti bila toliko usmjerena k njemu da sam gotovo zaboravio na bol. Tako su sati brzo prolazili i kao što je Mahaprabhuđi predvidio, ponovno sam se osjećao savršeno dobro dvadeset i četiri sata poslije onog objeda.