Bilo je to petnaestog svibnja 1954. godine kad sam s Mahaprabhuđijem boravio u Śivbag Aśramu u Bola Gudi. Mahaprabhuđi me upravo nešto izgrdio i premda sam pomislio da je to za moje dobro, ipak sam u svom neznanju još bio pomalo ljut. Da bih to sakrio, povukao sam se u svoju sobu. Ali nitko ništa ne može sakriti od Mahaprabhuđija.
Malo poslije toga u aśram je došao dreser medvjeda i ponudio Mahaprabhuđiju da mu pokaže što sve njegov medvjed može izvesti. Mahaprabhuđi je naprije rekao: „Mi smo sadhui i takve nas predstave ne zanimaju“, ali je jadni dreser i dalje molio: „Gurudev, došao sam k tebi pun nade, molim te, ne dopusti da odem razočaran.“ Mahaprabhuđi je onda popustio i rekao: „U redu, pokaži onda svoga medvjeda Madhavanandi.“ Potom me pozvao. Ja sam pokušao izbjeći predstavu, ali je Mahaprabhuđi naredio: „Sjedni i gledaj!“ Takvu sam naredbu morao poslušati te sam tako sjedio i gledao predstavu sat vremena.
Medvjed je znao oponašati lopova kako se prikrada, zatim ples zaručnice i jedno za drugim cijeli jedan sat krotitelj je tjerao medvjeda da nam pokazuje svu svoju vještinu i trikove koje je naučio, trudeći se što bolje nas zabaviti. Zatim su čovjek i medvjed napustili aśram, pošto smo im za njihovu predstavu dali nešto novaca.
Kada se sve završilo, ustao sam namjeravajući se vratiti u svoju sobu, ali me Mahaprabhuđi zadržao rekavši: „Reci mi što si vidio?“ Još uvijek ljut, odgovorio sam: „I ti si gledao predstavu, što bih ti trebao reći?“ Tada mi je Mahaprabhuđi ponovno naredio da sjednem i ovako mi govorio: „Sad pozorno slušaj. Medvjed je divlja i opasna životinja, a krotitelj je njezin Guru. On je tog medvjeda naučio raznim vještinama kroz mnoge treninge i nesumnjivo ga je s vremena na vrijeme morao kazniti. Samo Guru može iznijeti na svjetlo sposobnosti učenika. Ponekad Guru kori, opominje ili postupi strogo, ali on sve to čini radi učenikova dobra. Zato se nikad nemoj ljutiti na Učitelja. Konj ne može dobiti nagradu ne prođe li oštru dresuru. Zlato, srebro ili željezo postaju dragocjeni i postižu najvišu cijenu samo ako su naprije usijani u vatri, a potom uobličeni čekićem. Drvo više vrijedi kad se od njega izradi pokućstvo. Glinu lončar najprije oblikuje a potom stavlja u peć da bi se ispekla. U tako napravljenim loncima voda zadržava svježinu pružajući tako zadovoljstvo svima koji iz njih piju. Upravo na taj način Guru oblikuje učenika u savršenu posudu u koju tada može uliti nektar znanja. Metode kojima se to čudo može postići poznate su samo Satguruu.“
Bio sam toliko zadivljen ovom Mahaprabhuđijevom kratkom poukom, da su sve moje negativne misli nestale i zamolio sam ga za oproštaj. Gurudev je spustio svoju ruku na moju glavu i ja sam uronio u najviše blaženstvo.