Mahaprabhuđi je neko vrijeme proveo u Guru Sikharu, pokraj planine Abu u pratnji nekoliko učenika. Među njima sam bio i ja. Rano jednog jutra napustili smo to mjesto i uputili se prema Aćalnath Mahadevu. Put nas je vodio kroz brdovito područje i guste šume u kojima su živjele divlje životinje. Kada bismo u daljini ugledali nekog medvjeda, mi učenici bismo se uznemirili i prepali. Mahaprabhuđi nas je bodrio i govorio da produžimo bez straha.
Na mjestu gdje je šuma bila posebno gusta, Mahaprabhuđi se zaustavio i rekao: „Ovdje ćemo se odmoriti. Vi sjednike pod ovo drvo, a ja ću otići tamo preko i meditirati. Dođe li neka divlja životinja, ostanite potpuno mirni i nemojte se bojati.“ Zatim se smjestio pod drvo ašoke, a mi smo posjedali kako nas je uputio. Nakon kraćeg vremena nedaleko od nas začuli smo frktanje tigra i svi smo postali vrlo nervozni. Samo je Mahaprabhuđi ostao uronjen u meditaciju. Odjednom je iz grmlja iskočio moćan tigar i krenuo ravno prema Mahaprabhuđiju. Smrtno uplašeni, brže bolje smo se popeli na drvo pod kojim smo do tada sjedili. Otuda smo gledali kako se tigar zaustavlja vrlo blizu ispred Mahaprabhuđija. Potpuno miran, Gurudev ga je samo pogledao, a tigar je pred njim pognuo glavu i zatim nestao u džungli.
Zaprepašteni, promatrali smo ovu scenu kad nas je Mahaprabhuđi pozvao k sebi i s osmjehom upitao: „Zašto ste se prepali? Rekao sam vam da se ne trebate bojati, jer nijedno biće neće povrijediti onoga koji je u Guruovoj milosti.“
Tada nas je dodatno poučio: „Želio sam vam pred vašim vlastitim očima pokazati nedostatnost i slabost straha nasuprot nepogrešivoj snazi ljubavi. Da sam bio tako uznemiren kao vi, tigar bi me odmah napao. Strah je znak bespomoćnosti, a vi griješite ako mislite da ste bili bespomoćni. Suprotnost strahu je ljubav. Dopustite da vaša ljubav i pozitivni osjećaji teku slobodno u vama i strah i negativne misli će nestati. Vaša ljubav mora biti tako jaka da je možete prenijeti drugima. Čak vas ni divlje životinje neće povrijediti kad osjete ljubav.“
Osjećali smo da smo naučili nešto zaista važno i da smo bili svjedoci dokaza čudesne snage ljubavi. Ovaj događaj nam može poslužiti i kao parabola: suština nije u tome da grlimo prave lavove i tigrove, već se moramo suočiti s divljim životinjama svoje podsvijesti, s našim strahovima, kompleksima, agresivnošću i negativnim osjećajima. Promatrajte ih mirno, bez straha i rastočite ih ljubavlju. Tada ćete osjetiti da je gotovo s njihovom prijetećom i bolnom prisutnošću. Zatim ćete se, kao nekim čudom, sresti s ljubavlju i razumijevanjem, a to će se onda proširiti i na vanjski svijet.