Mahaprabhuđi je uvijek boravio u svom aśramu, napuštajući ga samo na poseban poziv ili molbu posvećenika da negdje održi satsang. Jednog sam ga dana upitao: „Postoji ovakva izreka: da bi voda ostala čista i svježa ona mora teći, pa tako i sadhu uvijek mora lutati kako bi očuvao čistoću. Kako to shvatiti?“
Mahaprabhuđi je odgovorio: „Voda stajaćica ako je mala kao što su bare ili manja jezera ubrzo postane ustajala, ali neizmjerni ocean koji je, također, uvijek na istom mjestu neće se zamutiti ni zagaditi već će zadržati svoju čistoću. Isto tako će i sadhu koji je predan služenju drugima sačuvati čistoću uma, čak i ako ima stalno boravište. Ali se sadhu ograničenog znanja ne treba zadržavati duže vrijeme na istom mjestu, jer se tako izlaže opasnosti da bude uhvaćen u paukovu mrežu maje. Sadhu koji posjeduje duboko znanje nikad se neće uplesti u tu mrežu, već će naprotiv osloboditi mnoge druge koji u njoj pate od svjetovnih čežnji i želja.“