Nalazio sam se u Khatu Aśramu kad je Mahaprabhuđi primio poziv da u Bombaju govori na konferenciji o Vedama i Vedanti. Mahaprabhuđi je mene odredio da u njegovo ime sudjelujem na tom susretu, a kad sam inzistirao na tome da on ide, odgovorio mi je kako određeno vrijeme ne želi putovati.
Tako sam otišao u Bombaj na konferenciju na kojoj su sudjelovali mnogi svamiji, jogiji, panditi i duhovni poglavari. Bilo je više izlaganja na različite teme, a moj je govor o Mahaprabhuđiju prihvaćen s velikim zanimanjem. Jedan od sudionika, Mahatma Viśuddhananda, upitao me za tajnu sposobnost da slušatelji ostaju pod tako dubokim dojmom mojih riječi. Zanimalo ga je da li mi je Mahaprabhuđi dao neku posebnu mantru, magijsku ili neku drugu tajnu moć. Također mi je postavio i neka radoznala pitanja vezana uz moj izvor prihoda.
Budući da nisam imao što sakriti, odgovorio sam bhađanom u kome sam potvrdio kao je jedina vrijednost koju imam moj Satguru, Bhagavan Śri Dip Narajan Mahaprabhuđi, najviši Brahman koji mi je podario blago cijelog Univerzuma. Rekao sam da nisam stekao nikakav akademski naslov niti sam prakticirao strogu askezu. Nikada ništa nisam imao s magijom, ni s tantrom, niti sam obožavao božice, bogove i duhove. Utočište sam nalazio uvijek i samo u Mahaprabhuđiju. Tajna moje velike sreće leži jedino u svjetlosti i blagoslovu mog Gurua. Njegova je milost moja jedina titula, moje zvanje i sve što posjedujem.