Kadgod bi se Mahaprabhuđijevi učenici našli zajedno, razgovarali bismo o sreći što smo ga susreli u ovom životu. Također bismo razmijenili i iskustva povezana s milostima koje je svakome od nas darivao na drukčiji način. Mahaprabhuđi je ispunjavao najtananije potrebe svakog učenika kroz onaj oblik Boga koji je posvećenik obožavao.
Jedom je u aśram došao posvećenik Sai Natha1. Namjeravao je posjetiti svog Učitelja koji je živio vrlo daleko, ali je ugledavši ispred sebe Mahaprabhuđija rekao: „Gospode, kako to da si u Rađasthanu? Kako je to moguće?“ i ispružio se do Njegovih stopala. Kad je ustao, pred sobom je ponovno prepoznao Mahaprabhuđija koji mu je rekao: „Ja sam posvuda, gdje god si ti i ja sam s tobom. Sai Nath, Mahaprabhuđi, Rama, Krišna – svi su jedno. Atma je jedna i vječna.“
Sljedeći događaj to još jasnije pokazuje:
Tijekom putovanja pokrajinom Mevar došao sam u selo Gangapur u kojemu je živio jedan sadhu. Boravio je u malom hramu pokraj groblja i kao strogi asket bio je posvećen bogu Śivi. Nikad nije napuštao hram, jeo je vrlo malo i danonoćno ponavljao svoju mantru. Rekao sam mu: „Unatoč tvojim naporima na taj način nećeš ništa postići. Nastavi meditirati pod zaštitom realiziranog Učitelja čije je Jastvo jedno sa Śivom, i slijedi njega i njegovo učenje. Samo ćeš tako postići svoj cilj.“ Ali sadhu me naglo prekinu: „U Kali Jugi nema takvih Gurua.“ Nato sam odgovorio: „Dođi sa mnom i sam procijeni može li moj Gurudev odgovoriti tvojim zahtjevima.“
Tako smo zajedno otputovali za Khatu i kad je sadhu ugledao Mahaprabhuđija zurio je u blistavo lice boga Śive. Pun štovanja i radosti uskliknuo je: „Gospod Śiva! Kakvo čudo! Tražio sam Te tamo gdje sam živio, a Ti si sve to vrijeme bio ovdje!“
Blagoslovivši ga Gurudev je rekao: „Danas je isteklo vrijeme tvoje askeze. Dostigao si svoj cilj. Od danas pa nadalje, kadgod ćeš misliti na mene, uvijek ću biti uz tebe.“
Sai Nath – poznati indijski svetac, poznat i kao Sai Baba, koji je živio početkom ovoga stoljeća (20. st. op.p.) na jugu Indije ↩︎