Mahaprabhuđijev je odlazak duboko ranio moju dušu. U bhađanu u kojem sam opisao to bolno stanje svoga srca zamolio sam ga da me blagoslovi svojim daršanom. Nakon nekoliko dana pojavio mi se u meditaciji i dao mi sljedeće upute:
„Madhav, u svom rodnom selu Nipalu moraš sagraditi aśram u moje ime. Tamo će biti moja božanska snaga i svim će posvećenicima koji dođu čista srca želje biti ispunjene.“
Bez oklijevanja sam slijedio ovu svetu zapovijed i počeo tražiti odgovarajuće mjesto. Aśram sam odlučio podići u području zapadno od sela, na obali rijeke. U blizini se nalazilo veliko stablo tamarinda pod kojim je bio oltar na kojemu su seljaci žrtvovali životinje. Da bih okončao taj nedostojni običaj, odlučio sam sagraditi aśram baš na tom mjestu. U početku su se seljaci bunili i nastavljali žrtvovanja, jer su se plašili kako će na sebe navući gnjev bogova. Umirivao sam ih i dalje uvjeravao da je sve to samo praznovjerje i pogrešno uvjerenje. Na koncu sam na ploču na kojoj su klali životinje postavio Śiva Lingam, simbol gospoda Śive. To je okončalo žrtvovanja, jer gdje god se obožava Śiva tamo ne može biti krvne žrtve.
Bilo je to vrijeme monsuna i cijeli prethodni mjesec nije pala ni kap kiše, ali čim sam postavio Śiva Lingam kiša je počela padati. To je kod seljaka uklonilo strah i otada su umjesto obavljanja žrtvovanja, redovno posjećivali satasange u aśramu.
Na takav sam način pokušavao ostvariti Mahaprabhuđijeve naloge: pomagati ljudima i uklanjati neznanje. Kad je aśram završen, Mahaprabhuđijevi su me poklonici požurivali da ga blagoslovim mramornim kipom Gurudeva. Kip je napravljen u Đajpuru i donijet u Nipal pod zaštitom Śri Sant Ram Śarme, tadašnjeg šefa policije. Na Gurupurnimu, 13. srpnja 1965. godine, Mahaprabhuđijev je kip s poštovanjem otkrio Śri Mohan Lal Sukharija, predsjednik Rađasthana. Na tu su svečanost došle tisuće posvećenika, svamija, mahatmi, učenjaka i mještana iz okolnih sela. U svečanom je govoru Śri Sukharija rekao kako mu je u Đajpuru darovana sreća susreta s Mahaprabhuđijem i da je sav njegov uspjeh postignut u životu rezultat toga blagoslova. Izrazio je i svoju sreću što je dobio priliku da se služenjem zahvali Gurudevu.
Zatim je zamolio i za moj blagoslov, a ja sam mu odgovorio: „Neka te Mahaprabhuđi uvijek obasipa nektarom svoga blagoslova. Molim Gurudeva da ti daruje dug i zdrav život i da ti pomogne vladati tvojim narodom na najbolji mogući način.“
Za dobrobit seljaka zamolio sam predsjednika da dopusti izgradnju nasipa i put u Kesuli pokraj Nipala, kako bi se okolna sela osigurala vodom. To je odmah dopustio i za kratko vrijeme izgrađen je sustav za navodnjavanje, koji je Śri Sukharija nazvao „Śri Madhavananda Sagar“ – Ocean Śri Madhavanande.
U Nipalu se svake godine održava nekoliko satsanga i svečanosti u sjećanje na Mahaprabhuđija. Na dan Veśakha Krišna Ćaturi (u drugoj polovici ožujka)1 održava se Nipal Mela2, a na dan Ašarha purnime u prvoj se polovici srpnja slavi Gurupurnima, velika proslava i satsang koji traje cijelu noć. Poša Krišna Ćaturti se proslavlja početkom prosinca kao komemorativni satsang u sjećanje na Mahaprabhuđijev mahasamadhi.