Nakon izgradnje i otvaranja aśrama u Nipalu otišao sam na veliko putovanje po različitim gradovima držeći satsange i šireći božansko Mahaprabhuđijevo učenje. Spomenut ću samo neke od većih gradova: Ađmer, Delhi, Amritsar, Ambala, Kurukšetra, Nagpur, Indor, a u Allahabadu sam sudjelovao na Kumbh Meli1.
Poslije tjedan dana boravka u Prajagu (Allahabadu), posjetio sam još i Kaśi, Bodh Đaj, Rađgir, Nalandu i Patnu. Otuda sam se vratio u Rađasthan i držeći satsange proputovao cijelu tu federalnu državu. Tijekom monsuna boravio sam u Đodpuru odakle sam započeo još jedno veliko putovanje. Ovaj put krenuo sam od Ahmedabada i posjetio Kalkutu, Bhubaneśvar, Đaganath Puri i druga mjesta u Asamu.
Povratak večernjim vlakom planirao sam za sedamnaesti veljače 1966. godine, kad sam čuo Mahaprabhuđijev glas: „Madhav, ne idi danas.“ Te su riječi za mene bile zapovijed te sam putovanje odgodio. Sljedećeg je jutra stigla vijest da se vlaku kojim sam namjeravao krenuti dogodila nesreća. Zahvalio sam se molitvom Mahaprabhuđiju što je njegova zaštitnička ruka uvijek nada mnom. I u nekoliko drugih situacija iamo sam sreću iskusiti znakove njegove božanske svemoći.
Nakon nekoliko dana krenuo sam na put i budući da sam dobio kartu do Kalkute, odlučih otići tamo preko Siliguri Darđelinga. Iz Kađur Ghata sam stigao brodom do Khapara Ghata gdje sam na željezničkoj postaji sjeo u jutarnju meditaciju. No, tada mi je prišao jedan namještenik željeznice i pitao me jesam li ja Svami Madhavananda. Iznenađeno sam potvrdio, a on mi je dao moju putnu kartu koju sam na brodu izgubio. Svjestan kako i ovaj sretan slučaj mogu ponovno pripisati samo Mahaprabhuđijevoj milosti, zahvalio sam se tom čovjeku.
Kumbh Mela – jedna od najvećih religijskih proslava u Indiji. Slavi se svakih dvanaest godina. Tom prilikom rijeka Sarasvati, inače ponornica, izbija na površinu pokraj Allahabada i spaja se sa svetim rijekama Gangom i Jamunom ↩︎