Budući da sam u Ahmedabadu svakog dana držao satsang posvećenici su me nakon nekog vremena počeli nagovarati da tu sagradim aśram. Entuzijazam ih je sve više obuzimao i svakim se danom sve više ljudi okupljalo na satsangu.
Susreo sam se i s mnogim utjecajnim ljudima toga grada koji su mi i sami zainteresirani za aśram ponudili nekoliko mogućih zemljišta. Izabrao sam mjesto odmah na izlasku iz grada, nedaleko glavnog puta i ubrzo je izgrađen aśram koji je dobio ime Śri Dip Madhav Aśram. Tu je odjek Mahaprabhuđijevog učenja zaista bio izvanredan.
Jednom sam razgovarao s predsjednikom Guđarata, Śri Balvant Rai Mehtom. Razgovarali smo o aśramu i drugim duhovnim temama, kad me zastavši pogledao pomalo izazovno: „Svamiđi“, rekao je, „bi li mi, molim te, odgovorio na jedno pitanje?“ – „Dakako“, odgovorio sam, a on je nastavio: „Kao svami napustio si svoj dom i svega si se odrekao. Sad si, međutim, sagradio ovaj aśram koji je na neki način isto dom. Možeš li to objasniti?“
Odgovorio sam: „Za istinskog svamija aśram je poput duhovne bolnice. Svami je liječnik koji liječi bolesti strasti, bijesa, pohlepe, mržnje, ljubomore, kompleksa i tuge. Aśram je duhovna škola, a svami je učitelj. On podučava ljudsku dharmu, duhovno znanje i nauk o Jastvu. Aśram je duhovni sud pravde, a svami je sudac. On prosuđuje istinu i neistinu u životima onih koji dođu pred njega. On objašnjava zakone karme i uči nas kako se čovjek može osloboditi zatvora smrti i ponovnog rođenja. Aśram nije obična kuća, to je mjesto duhovnog oslobođenja.“
Ministar je rekao: „Sve je to dobro i krasno, ali mi se ipak čini pomalo nejasno. Znam da liječnici liječe koristeći se svojim znanjem koje se temelji na znanosti. Inženjeri konstruiraju mostove, ceste, zrakoplove, radio aparate i televizore. Kako svetac pridonosi svijetu u kojem živimo?“
Odgovorio sam: „Velika je pogreška većine ljudi što misle da je duhovna znanost manje dostižna u usporedbi s medicinom ili tehničkim znanostima. U zbilji je njezina važnost mnogo veća. Duhovni liječnik otvara unutarnje oko tako da može vidjeti Boga. On otvara uši da mogu čuti glas Božji. On vjeri podaruje ruke i noge tako da se može uspeti na planinu najviše svijesti. On liječi mnoge bolesti duše a katkada i poneku bolest tijela, za medicinu inače neizlječivu. On je duhovni inženjer uma koji utire put prema ujedinjenju pojedinačne i kozmičke duše. On gradi most istine preko široke rijeke neznanja. Svojim nadahnutim riječima on može podignuti svijest ljudi i tako omogućiti njihovim dušama da lete do Boga. Svojim duhovnim moćima može vidjeti prošlost, sadašnjost i budućnost i može putovati u bilo koji dio univerzuma.
Śri Dip Madhav Aśram nastavio je rasti. Božanska snaga Mahaprabhuđija tamo i dalje neprestano sja, a među stavnovnicima Ahmedabada mnogi su istinski učenici svjetlosti.
Uz taj grad vezani su i neki zgodni događaji.
Jedne sam noći bio sâm u aśramu i dok sam spavao lopovi su pokušali provaliti. Odjednom su se ispred njih pojavile opasne zmije. Zmije su za njima prijeteći klizile sve dok nisu bezglavo pobjegli. Ja sam čvrsto spavao i svega toga uopće nisam bio svjestan, sve dok nakon nekoliko dana nisam čuo kako mještani pričaju da sam čarobnjak i krotitelj zmija.
Premda ova pravodobna pojava zmija nema nikakve veze sa mnom, ali ima mnogo veze sa Mahaprabhuđijevom zaštitom, ipak sam u Ahmedabadu još uvijek poznat kao svami koji vlada zmijama.
Evo još jedne anegdote. U svetim je spisima zapisano da se mjesto neke osobe mora poštivati, na primjer, sučevom se sjedalicom smije koristiti samo sudac. Slično tome, nitko ne bi smio koristiti sjedalicu ili krevet svog Učitelja.
U Ahmedabadu je jedan učenik proveo neko vrijeme sa mnom u aśramu. Jedne sam večeri otišao u grad održati satsang i budući da me nije očekivao prije idućeg dana, legao je spavati u moj krevet. No, čim je sklopio oči, osjetio je kako se krevet naginje na jednu stranu i našao se na podu. Istog je trenutka shvatio da nije smio spavati u Učiteljevu krevetu! Kad sam se vratio u aśram, ispričao mi je taj doživljaj i zamolio me za oproštaj.