U siječnju 1968. godine započeo sam svoje drugo putovanje po Asamu i došao u grad Gohati na poziv trgovca Śri Banvari Lalđija. Međutim, prije mog dolaska k njemu pozvali su ga radi nekih hitnih poslova pa sam, ostavivši svoju prtljagu u njegovu dućanu na Radha Bazaru, otišao posjetiti poznati hram posvećen Kamakša Devi.
Bio sam vrlo žalostan kad sam saznao da se tamo žrtvuju životinje. Mahaprabhuđiju sam uputio molitvu da posvećenicima ove božice podari razumijevanje da je ona sveta Majka koja, jednako kao i svaka druga majka, ne želi da se u njezino ime ubijaju njezina djeca. Okrenuo sam se i vratio u grad ne zakoračivši u taj hram. Oko podne sam se vratio u prodavaonicu gdje me je vlasnik dočekao s poštovanjem. Međutim, satsang koji se tu večer trebao održati otkazan je zbog mog neočekivanog poziva u Teđpur. Prtljagu sam ostavio u dućanu i odmah otputovao.
Tjedan dana poslije otputovao sam u Nadhgaon. Tu me je stigla vijest o požaru koji je izbio na Radha Bazaru i u kojemu je izgorjela većina trgovina. Bio sam jako zabrinut za svoju prtljagu u kojoj je bio i rukopis ove knjige! Uvjeren da je moje životno djelo izgorjelo, cijelu noć nisam mogao spavati. Rano ujutro oko četiri sata, udubljen u meditaciji, začuo sam Mahaprabhuđijev glas: „Madhavananda, zar si izgubio svu svoju vjeru? Nemoj brinuti! Zar bih mogao dopustiti da tvoju prtljagu uništi vatra?! Samo zahvaljujući tvojoj prtljazi Sethđijev je dućan pošteđen plamena.“
Zatim sam otputovao u Kalkutu i posjetio mnoga mjesta prije nego što sam se vratio u Delhi. U Delhiju sam imao dug i prijateljski razgovor sa Śri Marađi Desaijem, prethodnim ministrom Indije. Otuda sam otputovao u Nipal i poslije kraćeg boravka tamo otišao sam za aśram u Ahmedabadu, a zatim produžio do Baroda Pune.
Na tom me putu pratio Mangilalđi Garg, danas poznat kao Paramhansa Jogirađ Śri Svami Maheśvarananda. On je moj vjeran učenik posvećen svim srcem Mahaprabhuđiju. U Puni smo boravili kod jednog Mahaprabhuđijevog učenika, pandita Śri Śankar Lalđija. Nakon toga posjetili smo Rameśvaram i Śringar Math, rezidenciju Đagatgurua Adi Śankaraćarje, poglavara Śringari reda. Tamo sam imao krasan susret s tadašnjim Śankaraćarjom koji mi je poklonio rudrakš malu1 i nekoliko knjiga. Za uzvrat i ja sam njemu poklonio neka moja djela. Otuda smo otišli u Bangalor, te u Kanja Kumari gdje smo pogledali spomenik Śri Svami Vivekanande. Zatim smo se putem Maduraja i Bombaja vratili u Rađasthan u Nipal Aśram.
rudrakš zrna – sjemenke s posebnom snagom blagoslova i ljekovitosti. Ona rastu na drveću na Himalaji i zbog svoje se snage koriste za izradu mala (ogrlica) za meditaciju ↩︎