U prosincu 1968. godine bio sam u Bombaju i jedanaestog dana tog mjeseca u pet sati ujutro čuo sam u meditaciji Mahaprabhuđijev glas: „ Madhavananda, nešto ću ti važno reći. Potpredsjednik Indije Śri Giri bit će predsjednik za manje od godinu dana.“
Siguran da će se ovo proročanstvo zaista obistiniti, uputio sam Śri Giriju pismo u kojem sam spomenuo one Mahaprabhuđijeve riječi. Śri Giri je odgovorio na moje pismo iskazujući svoju zahvalnost za taj blagoslov. Od mjeseca travnja pa sve do konca ljeta 1969. godine boravio sam na planini Abu. U svibnju te godine umro je predsjednik Indije Śri Zakir Husain a Śri Giri je tada postao podpredsjednik. U drugom pismu koje sam mu uputio, podsjetio sam ga na Mahaprabhuđijevo proročanstvo od prije godinu dana. Pozvao sam ga također da dođe u Nipal na svečanost Mahasamadhija posvećenu Gurudevu. Nakon određenog vremena Śri Giri se povukao s dužnoti potpredsjednika postavši nezavisni kandidat za nominaciju predsjednika. Premda je parlament bio protiv njega, bio sam siguran da će se Mahaprabhuđijeve riječi obistiniti. Tako je i bilo. Śri Giri je pobijedio na izborima i postao predsjednik Indije. Sretan što čujem tu vijest, čestitao sam mu pismom na koje je on odgovorio pozivajući me u Delhi. Posjetio sam ga sedmog rujna 1969. godine. S velikim je poštovanjem izrazio svoju zahvalnost Gurudevu rekavši: „U našoj su zemlji oduvijek živjeli veliki sveci i božanske Inkarnacije. Blagoslovljeni smo Božjom milošću.“
Nakon tog susreta ponovno smo se sreli prigodom njegovog posjeta Rađasthanu, kada mi se još jednom zahvalio na molitvama i Mahaprabhuđijevom blagoslovu. Izrazio je žaljenje što nije imao mogućnosti osobno upoznati Mahaprabhuđija, na što sam mu rekao: „Premda više nije u svom fizičkom tijelu, prisutan je svuda gdje su odanost, poštenje i pravda.“ Tada je Śri Giri primio Mahaprabhuđijevo božansko ime kao mantru iskazavši pri tome veliku radost i odanost.