Na Śivaratri, 1976. godine, sjedio sam rano ujutro u meditaciji. Odjednom ugledah kako se s planine Kelaś spušta zraka svjetlosti. Nakon izvjesnog vremena svjetlost se pretočila u lik Śri Devpuriđija, boga Śive osobno. Ushićen, sklopio sam ruke: „Gospode, zahvalan sam Ti na ljubavi i dobroti koju si mi ukazao podarivši mi milost da te danas ugledam.“
Śri Devpuriđi mi je tada obznanio: „Idem u Europu da zaštitim Maheśvaranandu. Želio sam te prije toga posjetiti i zato sam došao.“ Nakon tih riječi, ponovno je iščeznuo u svjetlosti. Bio sam vrlo sretan zbog milosti koju će Śri Devpuriđi podariti mom učeniku Paramhans Svami Maheśvaranandi. Prigodom našeg prvog razgovora rekao sam mu za taj susret.