U blizini Khatu Aśrama nalazi se selo Kaćras u kojem je živio slijepi čovjek imenom Rama. On je svakodnevno dolazio u aśram donoseći drva i suhu kravlju balegu za loženje. Jednoga dana, Mahaprabhuđi ga je zapitao zašto tako predano i redovno posjećuje aśram, a Rama je odgovorio: „Dolazim vidjeti Tebe, o Gospode!“ – „Ali, Rama, ti si slijep,“ reče Mahaprabhuđi, „kako me možeš vidjeti?“ Rama odgovori sklopljenih ruku: „Milostivi! Ja sam siguran da ćeš mi jednog dana podariti vid, pa ću moći vidjeti Tvoj fizički oblik kao što sada svojim unutarnjim okom vidim Tvoju božansku svjetlost.“
Pored Mahaprabhuđija je sjedio drvosječa Đaja Ramđi i Mahaprabhuđi mu reče da donese jedan ćapati1. Gurudev potom prepolovi ćapati i polovicu da Đaja Ramđiju rekavši: „Daj to Rami.“ Čim je Rama pojeo ćapati, svjetlost se slila u njegove oči i tog je trenutka progledao. Da li je moguće opisati njegovu beskonačnu radost i zahvalnost? Čitavo je selo bilo zaprepašteno shvativši da je to čudo bilo veliki blagoslov za sve njih. Taj je događaj dokaz da će se ono što zaželimo čista srca ispuniti blagoslovom Gurudeva, jer ništa nije nemoguće Jednom, Svemogućem, koji je u njemu manifestiran i kroz njega radi. Takva je priroda pravog Učitelja – on nikad ne uzima, njegov je život samo davanje.
ćapati – indijski beskvasni kruh ↩︎