U spomenutom selu Kaćrasu živio je i musliman po imenu Karimbakš, čiji je nećak, preboljevši boginje, ostao slijep. Karimbakš je dječaka doveo Mahaprabhuđiju i zamolio: „Mahaprabhuđi, u ovom teškom trenutku, vjerujem u tvoju ljubav i dobrotu. Molim te, vrati mom nećaku vid kako bi opet mogao smisleno živjeti. Premda smo muslimani, siguran sam da nas nećeš odbiti zbog naše vjere.“
Mahaprabhuđi je smiješeći se odgovorio: „Kraljevstvo Božje ne poznaje granice kasta, rasa ili religija. Za mene ste svi božja djeca, bez obzira jest li muslimani, hindusi, budisti, đaini, kršćani ili židovi.“ Onda je uputio Karimbakša da oči svog nećaka navlaži sokom biljke akra.
Svi su znali da je taj sok iznimno otrovan i da bi on prije mogao oslijepjeti nekoga nego izliječiti ga, ali su vjera i povjerenje ovog čovjeka u Mahaprabhuđija bili tako jaki da je bez trenutka oklijevanja poslušao njegove upute. Istog trenutka dječaku se vratio vid. Karimbakš nije mogao naći odgovarajuće riječi zahvalnosti božanskom dobročinitelju, koji je nakon tog događaja stekao među muslimanima mnogo odanih učenika.