Jednom su se na satsangu okupili brojni posvećenici i njihove su se pjesme i molitve čule nadaleko. Iznenada se u punom galopu pojavio konj bez jahača, jedno je nad njim blještala oštrica mača. Zaprepašteni učenici su se pitali što to znači, a Mahaprabhuđi im je objasnio: „To je znak da dolazi moj Guru, Śri Devpuriđi. Brzo, sklonite se s puta!“ U tom je trenutku Jogirađ Śri Devpuriđi ušao u aśram i povišenim glasom rekao: „Dip! Kakvu to maju ovdje stvaraš s tim listom i šibicama? Došao sam ti reći da s tim prestaneš.“ Rekavši to uzeo je list koji je ležao u pijesku i naredio učenicima da stave na gomilu sva glazbala, knjige, pokrivače i svu aśramsku imovinu. Potom je sve to zapalio.
Iznenađeni i uplašeni učenici su se posakrivali pred Śri Devpuriđijem, samo je Mahaprabhuđi ostao miran i opušten. Nakon nekog vremena jedan bliski učenik, Śri Nathulal Meghval, usudio se izaći i obratiti se Śri Devpuriđiju s poniznošću: „Mahadeva, zašto si nam spalio sve instrumente na kojima sviramo kako bi slavili tvoje ime? Kako ćemo sada pjevati na satsangu?“ Bez ljutnje, čak milostivo, Śri Devpuriđi je odgovorio: „Nisam uništio vaše instrumente, samo sam ih poslao u Deva Loku, Bogu Indri i njegovim nebeskim prijateljima. I oni slave Śri Viśva Dipa, Svjetlost Univerzuma. Ne brinite, sve ćete dobiti natrag, čak i mnogo više.“
Tada je Śri Devpuriđi zatražio aśramsku kutiju za priloge, uzeo iz nje sve srebrne novčiće i počeo ih udarati čekićem kidajući ih na četiri dijela. Potom ih je razbacao oko aśrama govoreći: „Sijem ovaj novac za posvećenike Śri Dip Mahaprabhuđija, tako da nijedan njegov istinski bhakta nikada ne bude siromašan.“ Nakon toga je Śri Devpuriđi sjeo, a Mahaprabhuđi se s poštovanje prostro pred njim i sklopljenih ruku izrekao ovu molitvu:
Smiluj nam se Gurudev, Gospode Kelaśa!1
Mi smo tvoji posvećenici.
Utočište nam Svojih stopala podari,
i prevedi nas preko oceana svijeta.
Ti si neopisiv, nerođen i savršen.
Ukloni sve naše sumnje i karme.
Svoje bhakte putem istine povedi.
O Śivo, o Jogi! Veličanstveni Gospode!
Beskonačna, nedokučiva, božanska je Tvoja igra.
Ta lila cijeli svemir prožima.
Ti si Tvorac svega, a sâm bez uzroka,
ničim okovan i ničim vezan.
Tvoje Biće izvire iz Tebe samog.
Kao što se zvijezde ogledaju u vodi,
tako i Ti u svakom srcu sijaš.
Ti si najviše Biće, topao i nježan.
Gospode, zauvijek nas štiti!
Ti si čuvar svemira, Tvoja je slava bezgranična,
riječi je opisati ne mogu.
Tvoja ljubav je za sva bića ista.
Svog Satgurua Śri Devpuriđija sam sreo,
on me podučio zvuku So'ham.
Svami Dip Hari posvećenik Tvoj, u Tvoju slavu pjeva.
Sjedini Turiju2 u nama!
OM NITJAM ŚUDDHAM NIRABHASAM
NIRAKARAM NIRANĐANAM
NITJABODHAM ĆIDANANDAM
GURU BRAHMA NAMAMJAHAM3
Stopalima svog Satgurua klanjam se.
On je OM, vječan, čist, savršen,
nepromjenjiva Stvarnost i trajno blaženstvo.
On je Brahman što cijeli svemir prožima,
i sve živo i neživo prožeto je Njime.
Pred Njim koji je čista Svijest,
izvan vremena i prostora,
izvan rođenja i smrti,
van svake dvojnosti,
pred Njim, Gurudevom, klanjam se.
Pred njim, koji milošću svojom
posvećenike oslobađa tereta svijeta,
pred Njim, Gurudevom,
koji je Sat-ćit-ananda4
klanjam se.
Nakon ove molitve Mahaprabhuđi se ponovno poklonio Śri Devpuriđiju koji mu milostivo reče: „O, Viśva Dip! Ljudi zbog svog neznanja nisu u stanju razumjeti tajne moje božanske igre.“ Mahaprabhuđi odgovori: „Ti si bog Śiva osobno. Ni sveti spisi, ni Vede ili druge knjige nikada ne bi mogle opisati Tvoju veličinu. Tebe se jedino može opisati kao 'Neti, neti'5, jer bez Tvoje milosti nitko Te ne može prepoznati. Jedan je pjesnik rekao: „Nikad se ne boj gnjeva sveca, jer je on poput oblaka koji nosi životvornu kišu.“ Tvoj je bijes poput vatre, ali on služi samo da uništi sve zlo u čovjeku.“
Śri Devpuriđi je uzjahao svog konja i napustio aśram, a zbunjeni učenici su se polako okupljali oko ostataka stvari što ih je Jogirađ spalio. Pitali su se kako će sada aśram nastaviti život bez stvari za svakodnevnu uporabu, štoviše, više nije bilo ni srebrnjaka. Vidjevši njihov očaj, Mahaprabhuđi ih je ohrabrio: „Ne brinite. Ubrzo će sve biti vraćeno.“ Iznenada su čuli buku motora i pred aśramom se zaustavio kamion natovaren kućnim potrepštinama i glazbalima. Vozač se duboko poklonio Mahaprabhuđiju i zamolio ga da primi te stvari kao poklon aśramu. Učenici su zanijemjeli od zaprepaštenja. Tog čovjeka nitko nije poznavao, niti se znalo odakle dolazi, no radosno su istovarili stvari i slaveći ime Gurudeva, odnijeli sve Mahaprabhuđiju.
Ovu je priču ponovno ispričao Svamiđi na satsangu u Dungog Aśramu u Australiji, u siječnju 2010.
AB TUM DAJA KARO GURUDEVA ĐI ↩︎
Turija – „iznad Trojstva“, najviše stanje svijesti u kojem su sjedinjeni Znanje, Znalac i predmet Znanja. Ono je i uvid u tri kronološke dimenzije – prošlost, sadašnjost i budućnost ↩︎
odlomak iz Guru Gite, himne Guruu ↩︎
sat – istina; ćita – svijest; ananda - blaženstvo ↩︎
„Neti, neti“ – doslovno znači „ne ovo, ne ono“, odnosno Bog „nije ovo, a nije ni ono“, njegova priroda je izvan mogućnosti definiranja unutar poznatih termina. Stoga je jedini mogući opis Boga isključivanjem onoga što on nije. Moć intelekta ograničena je na spoznatljivo, jer ograničeno ne može obuhvatiti ono što je neograničeno. Promjenjivo ne može obuhvatiti ono što je nepromjenjivo. ↩︎