Određene skupine jogija, pristalice asketizma, običavaju meditirati okruženi s pet velikih vatri. To uglavnom rade u području u kojem temperatura često dostiže i pedeset stupnjeva u hladu. Ti asketi ovu tapasju smatraju velikim postignućem. Vođa jedne takve skupine bio je Śri Đanakidasđi, arogantan čovjek, opsjednut idejom asketizma i strogošću prema samome sebi kao najboljim i jedinim pravim putem prema Bogu. Tako je on jednom sa skupinom svojih sljedbenika došao u Khatu Aśram, s namjerom da uvjeri Mahaprabhuđija kako treba slijediti njegov put. Obratio se Mahaprabhuđiju nametljivim tonom: „Pogledaj nas, mi smo pravi asketi koji su se odrekli svijeta. Mi provodimo teške vježbe pokore sjedeći usred pet vatri. Najbolje bi bilo da nam se pridružiš i vježbaš tu tapasju, umjesto što držiš beskorisne govore svojim učenicima!“
Mahaprabhuđi se samo nasmiješio ovim zavedenim sadhuima i otpjevao im bhađan:
O, vi jogiji, zašto vatre palite1
u planinama i šumama?!
Moja vatra bez drva gori,
i njezin dim vaše oči ne vide.
Kroz tu vatru Ganga teče
i u njoj se kupaju jogiji.
Sveprožimajući zvuci njihovih pjesama
natopljeni su nebeskim skladom.
Ti jogiji su posve blizu,
no makar ih tražili, nećete ih lako naći.
Oni borave u svakom srcu,
a ipak su tako daleko.
Neopisivi su, čisti, besmrtni,
oslobođeni kruga rađanja i smrti.
Nadilazeći svih šest čakri
Jogiji u siddhasani2 sjede.
Mahaprabhuđi kaže,
Samo rijetki tu vatru mogu naći.
Sadhui su pozorno slušali bhađan i zamolili Mahaprabhuđi ja da ga objasni.
„Vatra o kojoj sam pjevao vječna je svjetlost života koja nastanjuje svako srce. Njoj ne trebaju drva niti neko drugo gorivo. Tok rijeke Gange odnose se na nadije3 koji, kad se probude tehnikama joge, uvode svijest u stanje meditacije. Tok Gange također simbolizira i rijeku ljubavi. Ono što se spoznaje u meditaciji je božansko Jastvo, koje je vječno i beskonačno. Ono je uvijek u vama i, premda se čini dalekim i teško dosežnim, možete ga dostići samo napuštanjem svoga ega. Pročišćavajući sebe putem meditacije steći ćete oslobođenje od rađanja i smrti. To će se dogoditi ako ste u stanju probuditi uspavanu snagu u čakrama!“
Umišljenost sadhua odjednom je nestala i sada su s velikom pozornošću pratili Mahaprabhuđijeve riječi: „Jogiji, vatra i meditacija su tamo gdje je duh neprekidno povezan sa Najvišim. Oni koji se griju ovom vatrom spalit će sve svoje karme. Vatra koja potječe iz drveta može ukloniti samo osjećaj hladnoće, ali duhovna vatra meditacije uklanja led neznanja duše.“
Sadhui s poštovanjem zapitaše Mahaprabhuđija: „Milostivi Učitelju, molimo te da nam kažeš gdje možemo pronaći tu vatru?“ Tada ih je Mahaprabhuđi podučio kako se budi unutarnja, duhovna vatra. „Da biste našli tu vatru, zatvorite deset vrata4 i usmjerite svoj pogled k unutarnjem Jastvu. U mantri So'ham5 ujedinjuju se prana i apana6 i otvara se unutarnji prostor. Tako ulazite u samadhi7. Tu je vatra. U tom stanju duša je sretna kao dijete koje je nakon duge odvojenosti ponovno srelo svoju majku. Jastvo je natopljeno božanskom svjetlošću. Kada se prana i apana sjedine u manipura čakri8, tada se budi snaga kundalini9. U agja čakri10 se tada pojavljuje srebrnasto svjetlo koje sja poput punog mjeseca. Istinsko se Jastvo potpuno otvara u blistavu sjaju poput lotosa s tisuću latica11. Onaj tko postigne stanje Turije postaje sveznajući, otkrivaju mu se prošlost, sadašnjost i budućnost. On stiče iskustvo Puruše12, istinskog Jastva, najviše svijesti. Ovo se postiže blagoslovom Učitelja koji vodi učenika do spoznaje i savršenstva.“
Duboko dirnuti, sadhui rekoše Mahaprabhuđiju: „Sveti Učitelju, susret s tobom dao nam je ključ smisla života. Mi smo i postali sadhui zbog znanja koje nam je upravo podareno s tvojih usana. Sve do sada ono je bilo skriveno od nas. Nitko nam nije otkrio unutarnju vatru i zato smo, u neznanju, tražili u izvanjskim vatrama.“
S osjećajem blaženstva i vječne zahvalnosti sadhui su napustili aśram noseći sa sobom najveći dar koji čovjek uopće može primiti – istinsko znanje koje vodi do prosvjetljenja.
KJA TUM DHUNI SULAGAVE ↩︎
siddhasana doslovno znači „savršeni sjed“, to je klasičan položaj za meditaciju ↩︎
nadiji – kanali ili tokovi kojima teče životna energija kroz cijelo tijelo. Tri glavna nadija su: Ida (simpatički živčani sustav; mjesečev sustav; povezan s lijevom nosnicom; naziva se još i Ganga), Pingala (parasimpatički živčani sustav; sunčev sustav; povezan s desnom nosnicom; naziva se još i Jamuna), i Sušumna (središnji živčani sustav; glavni nadi u središtu leđne moždine, od njezine baze do korjena mozga, zvan i Sarasvati) ↩︎
deset vrata na tijelu su: oči, nosnice, uši, usta, otvori za izlučivanje mokraće i stolice kao i sahasrara čakra na vrhu glave ↩︎
So'ham – „Ja sam To“ odnosno „Ja sam božansko Jastvo“ ↩︎
prana – uzlazna energija, udah; apana – silazna energija, izdah ↩︎
samadhi – stanje najviše Svijesti u kojem znanje, znalac i predmet znanja postaju jedno ↩︎
Manipura čakra – treća čakra, nalazi se u predjelu pupka, poznata i kao lotos pupka ↩︎
Kundalini – latentna snaga ili energija uspavana u dnu kralježnice ↩︎
Agja čakra – šesta čakra; iako se nalazi u zadnjem dijelu glave, na vrhu kralježnice, nazivamo je i „središte između obrva“ ↩︎
lotos s tisuću latica je simbol sahasrara čakre, Brahmarandre ↩︎
Puruša – duša, božansko načelo života ↩︎