Primivši inicijaciju od svog Učitelja Param Mahasiddha Avatar Śri Alakhpuriđija, Paramjogeśvar Śri Devpuriđi slijedio je njegovu božansku volju i napustio Himalaju, da bi kasnije (u 19. stoljeću) osnovao mali aśram u pustinjskom selu Kelaś (nazvanom po planini Kelaś, boravištu gospoda Śive, jedinom vrhu himalajskog lanca koji se nad svima drugima uzdiže kao najsvetija planina), u pokrajini Sikar u indijskoj saveznoj državi Rađasthan.
Paramjogeśvar Śri Devpuriđi štuje se kao inkarnacija gospoda Śive. On utjelovljuje sve osobine gospoda Śive – Śiva je spasitelj, razoritelj lošega i zla. Śiva je svijest, čistoća i vatra. Paramjogeśvar Śri Devpuriđi darovatelj je duhovne snage, inkarnacija božanske volje, i on predstavlja jogijsku svijest. Upravo je gospod Śiva donio čovječanstvu mudrost joge. Śri Devpuriđi je Najviši, moćan kanal koji Zemlji daruje Svjetlost i kozmičku energiju. Svi su elementi bili pod njegovom kontrolom. Očevici su pripovijedali da je hodao po vodi i da je svoje tijelo mogao po volji materijalizirati i dematerijalizirati. Upravljao je vatrom i kišom kako je htio, a kamo god je išao, na tlu nisu ostajali tragovi njegovih stopala. Nikakva materijalna ni astralna sila nije mogla spriječiti Śri Devpuriđija; u svakom je trenutku mogao doći, zaštititi i podržati svoje bhakte.
Śri Devpuriđi je doista bio poput gospoda Śive – mogao je biti neizmjerno milostiv, ali i vrlo strog. No čak i kad je Śri Devpuriđi bio ljut, ljudi su se osjećali blagoslovljenima, jer se Bog nikada ne ljuti na nas, nego samo na naše loše osobine. U svom aśramu u Kelaśu održao je brojne čudesne satsange (duhovna okupljanja), koji su privlačili ljude iz cijele Indije. Ljubav Śri Devpuriđija prema životinjama bila je tolika da ga je neprestano pratilo mnoštvo krava, koza, ptica, pasa i zmija. Kad je držao satsang, čak su i stvorenja iz džungle izlazila da slušaju njegove riječi.
Śri Devpuriđi napustio je svoj fizički oblik 1942. godine i svoje je duhovne blagoslove prenio na jednu od najbožanskijih inkarnacija čovječanstva, Avatara, sveznajućeg siddhu, Bhagavan Śri Dip Narajan Mahaprabhuđija, utjelovljenje božanske ljubavi, mudrosti i svjetlosti, koji je od 1828. do 1963. živio u Rađasthanu.
Odnos između Śri Devpuriđija i Bhagavan Śri Dip Narajan Mahaprabhuđija bio je odnos velikog jedinstva i ljubavi. Bili su „dvojica po tijelu, a jedno u Atmi“. Śri Mahaprabhuđi izrazio je predanost svom Učitelju u brojnim duhovnim pjesmama (bhađanima). One opisuju najviši cilj joge, sjedinjenje sa sveprisutnim, vječnim i božanskim Jastvom.