Božansko je dijete raslo i cvjetalo poput pupoljka lotosova cvijeta. Zračilo je svjetlošću kao pun mjesec na radost svojih roditelja i seljaka koji su njegove djetinje igre uspoređivali s igrama Śri Krišne u Vrindavanu. Poput Gospoda Krišne, Dip je bio veselo i živahno dijete, svi su ga voljeli, a njegov je šarm bio takav da suseljani ne bi propuštali niti jedan dan da ga ne vide. Bio je drukčiji od ostale djece, nikada nije plakao, a lice mu je uvijek blistalo radosnim smiješkom. Prije nego što je progovorio, pjevao je svetu mantru OM i to na takav način da bi duboko dirnuo svakog tko bi ga čuo. Svi su voljeli slušati slatki zvuk OM-a s njegovih djetinjih usana želeći da im i progovori svojim očaravajućim glasom.
Poznato je da na praznik Śivaratri gospod Śiva ispunjava želje svojih bhakta, pa su se na taj dan Mahaprabhuđijevi roditelji molili da njihov sin dobije dar govora. Iznenada su dvije bijele ruže skliznule sa Śiva Lingama1 i pale pred stopala roditelja kao znak ispunjenja želje, a pred malog Dipa palo je pet ruža. Od toga časa on je progovorio premda je imao samo 15 mjeseci. Pogledao je sliku Śive i intonirao OM. Više od jednog sata ponavljao je ovu svetu mantru, a onda rekao prisutnima:
SO'HAM. BRAHMA SATJA ĐAGAT MITHJA.
Ja sam To. Bog je istina, svijet je iluzija.
„Svijet je zamršena vizija, predmet prolaznosti, pun boli, brige, patnje i žalosti. Premda izgleda stvaran, on je nestvaran. Ta nestvarnost ili neznanje igra je maje, moći iluzije. Svijet je samo ideja, misao. Ništa ti ne pripada, drži se te istine i budi svjestan Boga. U suštini, čovjek je biće mentalne prirode. Samo zahvaljujući neznanju on smrtno fizičko postojanje smatra stvarnošću i tako se vrti u krugu dobra i zla, radosti i patnje, rođenja i smrti. Svijet je poput zatvora u kojem duše prolaze kroz nedaće. Tih okova može ih osloboditi samo Satguru, istinski Učitelj. Ja sam svjetlost svemira, vječiti Učitelj. Istodobno sam uobličen i neuobličen. Bez obzira koji put odabrali, svi istinski duhovni tragaoci konačno će stići do svjetlosti univerzuma. U toj svjetlosti znanja otkriva se Istina. Ja sam ta svjetlost i samo će kroz mene posvećenici dostići samospoznaju. Ja sam bez početka, nerođen i vječan, čist, nepromjenjiv, svjedok svega postojećeg, sveprisutan i sveznajući, izvan maje. I ta maja koja drži sva bića u mojoj je vlasti. Ja se pojavljujem u svakoj eri, u svakom razdoblju, da pomognem predanima prijeći ocean ovog svijeta iluzije.
Ja znam sve, ali mene nitko ne poznaje. Ja sam izvan riječi i uma, izvan prirode i vezanosti, izvan triju guna2, izvan pet tattvi3 i njihovih dvadeset i pet manifestacija4. Ja sam početak i izvor svega znanja, spoznaja mene je Paravidja – Najviše znanje koje sva stvorenja oslobađa iz nestvarnosti. Stvaranje univerzuma za mene je dječja igra, uvijek sam poput novorođenog djeteta, vječno mlad u svojoj svemoći a ipak najstariji, pradavni, jer ničega nije bilo prije mene i stoga se često pojavljujem u liku mudrog starca. One bhakte koji se odreknu svih svjetovnih misli, zadovoljstava i želja maje, koji se posvete meni, koji meditiraju na mene i usmjere svoj um samo na mene, oslobodit ću svih karmi i podarit im mokšu5. Samo misleći o meni, steći će najviše blaženstvo, savršeni mir i najvišu spoznaju stapajući se na kraju s Najvišim, sa mnom. A vi, velike duše koje ste se inkarnirali kao moji roditelji, prepoznajte me u sebi!“
Čuvši ove riječi svog sina, Mahaprabhuđijevi roditelji uroniše u blaženstvo. Pogledaše u svoja srca i ugledaše Mahaprabhuđija i u njemu cijeli univerzum – stvaranje, održavanje i razaranje u sva tri svijeta. U njemu ugledaše bezbrojne oblike i njihovo je iskustvo bilo poput onoga kad je Krišna svojoj majci Jaśodi otkrio cijeli svemir u svojim otvorenim ustima. Zadivljeni i ispunjeni beskonačnom radošću, utonuše u kontemplaciju njegove čudesne božanske pojave, a zatim se duboko dirnuti pokloniše s poštovanjem i potreseni rekoše: „Danas su naši životi upotpunjeni, vidjeli smo Boga vlastitim očima!“ Nato je Mahaprabhuđi odgovorio: „Tijekom Satja Juge, svojom duhovnom askezom i molitvom, oboje ste molili za milost da se inkarniram kao vaš sin i podarim vam spoznaju Boga, darujući najviše znanje o Atmi i Paramatmi. Ono što sam obećao, danas je ispunjeno.“
Božanske riječi s Mahaprabhuđijevih usana kao blagoslov su prožele čitav svemir ispunivši ga svjetlošću i ljubavlju. Takvo znanje, posljednja neosporna spoznaja, dostižna je samo onih velikim dušama koje su u stanju probuditi univerzalnu svijest u njima samima. Za obične ljude, još zarobljene u usnulom svijetu neznanja, straha i tjeskobe, ova božanska tajna ostaje skrivena.
Mahaprabhuđijeve riječi bile su blagoslov za sve siddhe6, deve – nebeska bića*, rišije*7, munije8 i sva bića astralnih svjetova. Slušajući nebeski glas Viśva Dipa, Boga u ljudskom obličju, doživjeli su duboku unutarnju ispunjenost, kao da su primili konačnu nagradu za sve svoje dobre karme iz nebrojenih života. Kamo god da Bhagavan Śri Dip Narajan Mahaprabhuđi, inkarnacija Najvišeg, usmjeri pogled ili uputi riječ, tamo poteče beskonačna milost i blaženstvo. Sva se nečistoća uklanja, bića natovarena teškom karmom podižu se iz doline suza, briga i boli, dostižući oslobođenje. Steći blagoslov njegove blažene prisutnosti, neshvatljiva je milost. Tko god ponavlja njegovo ime ispunjen je beskrajnom radošću. Mahaprabhuđi je utjelovljenje Brahmanande, najvišeg blaženstva i najviše sreće. Njegov učenik Svami Lalanand u jednom bhađanu9 pjeva:
Satguru Mahaprabhuđi uzeo je ljudski oblik
i došao na Zemlju obnoviti Dharmu.
Za inkarniranje je izabrao blagoslovljeno selo
Hari Vasani kraj Khatua, u zemlji Marudhar10.
On je OM, Najviši, savršeni Učitelj
i osloboditelj tereta mnogih grijeha.
Proglašen u stihovima Veda, 108 Upanišada
i svim svetim mantrama.
U zlatnom času svitanja rođen je
u domu svete majke Śri Ćandan Deviđi
On je Višnu koji odmara se na Šešnagi, zmiji vječnosti,
pokraj njega je gospod Śiva.
On svojim bhaktama otkriva znanje
da je ime Satgurua suština postojanja.
Njegov je otac Svami Śri Udajpuriđi,
posvećenik gospoda Harija.
Mahaprabhuđi je Inkarnacija četvrtoga doba.
Svi kraljevi, Gandharve11 i nebeske Sorde12 o njegovoj slavi pjevaju.
Slava nek' je mjestu, državi i planetu
na kome je rođen!
Bezbrojne je posvećenike oslobodio svjetovnih patnji,
i njegov predani učenik Lalananda sada za tu milost moli.
Śiva Lingam – simbol gospoda Śive kao ishodišta čitavog univerzuma, najčešće ovalni kamen ↩︎
guna – osobina, kvaliteta; postoje tri gune: sattva – čistoća, ravnoteža, sklad, rađas – aktivnost, agresija, tamas – neaktivnost, lijenost, tama ↩︎
tattva – element ili načelo; pet tattvi jesu: prithvi– zemlja, đal – voda, teđas – vatra, vaju – zrak i akaša – prostor ↩︎
Kombinacija tattvi rezultira s 25 pojavnih elemenata ↩︎
mokša – oslobođenje od smrti i ponovnog rađanja ↩︎
siddha – onaj koji je stekao natprirodne moći, poznate kao siddhiji ↩︎
riši – učitelj, poznavalac duhovnog znanja ↩︎
muni – mudrac ↩︎
Bhađan – duhovna pjesma u slavu Boga ↩︎
Marudhar – drugo ime za indijsku državu Rađasthan ↩︎
Gandharva - U klasičnoj literaturi gandharve su nebeski svirači i pjevači, a u sanskrtu se glazba naziva gandharva-veda ↩︎
Sorde – boginje mudrosti ↩︎