Za vrijeme britanske vladavine Indijom u selima nije bilo škola i bilo je iznimno teško steći pristojno obrazovanje. Uglavnom su panditi podučavali djecu čitanju i pisanju, pa su i Mahaprabhuđijevi roditelji dali svog petogodišnjeg sina na školovanje takvom obrazovanom čovjeku. Pandit je vrlo ljubazno prihvatio dječaka i započeo prvu lekciju ispisujući na ploči prva dva slova Devanagari1 pisma. Potom je objasnio kako se izgovaraju oba samoglasnika i zatražio od njega da sve to ponovi. Mahaprabhuđi je pozorno gledao ispisana slova i onda panditu postavio sljedeća pitanja:
„Recite mi, molim vas, koje je od ova dva oblika slova 'A' bilo prvo? Odakle je nastalo to prvo 'A' i kako se dalje razvijalo? Kakav je oblik zvuka toga 'A' i odakle potječe njegov izgovor? Zašto je to slovo prvo u abecedi? Poštovani gospodine, kada mi odgovorite na ova pitanja, postavio bih vam još neka.“
Čuvši ove riječi s usana malog djeteta, pandit se zapanjio, ali je ipak odgovorio: „Pravopis Devanagari pisma kaže da se slova tradicionalno ovako redaju, pišu i izgovaraju, i to je sve što mogu reći.“ Nato je Mahaprabhuđi rekao: „Dragi gospodine, ako mi dopustite, ja bih dao objašnjenje“, i dubokom mudrošću otkrio je tajnu stvaranja, održavanja i uništenja svemira. Objasnio je našu vezanost za prirodne procese koji potječu od božanskog Trojstva (Brahma, Višnu i Maheś), tri gune (sattva, rađas i tamas) i tri vremenske dimenzije (prošlost, sadašnjost i budućnost). Opisao je kako je sve ovo sadržano u zvuku glasa 'A', jer je i on načinjen od tri razine.
Pandit je osjetio kako njegovo unutarnje Jastvo preplavljuje neopisivo blaženstvo i suze radosnice potekoše iz njegovih očiju. Klanjajući se Mahaprabhuđiju, poklonio mu se preplavljen osjećajima:
„O oceanu milosti, danas si mi otkrio istinsko znanje o Brahmanu. Učinio si me beskonačno sretnim. Gospode, blagoslovi me i podari mi ovakvu milost i u svim budućim životima. Ti si nedokučivi ocean znanja i božanske stvarnosti. Došao si na Zemlju učiti ljude Istini. Ti si spasitelj, dobročinitelj čovječanstva, jedinstven u sva tri svijeta, istinski neusporediv Učitelj pred kojim je cjelokupno obrazovanje ovoga svijeta ništavno. Sad si svom posvećeniku dao sve blago ovoga svijeta. Gospode, učio sam Vede, Vedantu, Vjakaranu2, Tarkaśastru3, sanskrit i ostale znanosti. Iščitao sam mnoge religijske spise i bio nadmoćan u diskusijama o śastrama i raspravama s velikim učenjacima i svamijima. Klanjam se Tvojim stopalima. Moj ego, taj plod maje i obrazovanja, istopio se u prosvjetljujućoj zraci Tvojih riječi natopljenih nektarom. Svaki je strah iščezao, stekao sam staloženost i iskusio takvo blaženstvo kao nikada prije. Smatrao sam se prosvijetljenim, a bio sam rob neznanja i strasti. Premda sam ih shvaćao prirodnim odlikama koje prate duh i osjetila, sada se vidim kao netaknutog svjedoka ove drame. Taština, laž i ego zaslijepili su me i zamračili moju dušu. Samo sam sebe smatrao znalcem – kakva teška zabluda! Danas sam naučio istinu, o moj Učitelju, o Najviši! Podario si mi najdragocjeniji dar u sva tri svijeta.“
Mahaprabhuđi je odgovorio: „Ništa ti ne pripada. Drži se te istine i misli na Boga.“
Zaprepašteni Mahaprabhuđijevom mudrošću, ostali učenici prisutni u razredu počeli su ga usrdno moliti: „Gospode, podari nam to znanje, oslobodi nas tereta neznanja i primi nas za svoje učenike. O, zaštitniče dharme, učini i nas i sve ljude sljedbenicima Istine!“
Mahaprabhuđi je udovoljio njihovim iskrenim željama: „Draga moja braćo, đaci, učenik vodi discipliniran i strog život. Učenje nije ništa drugo doli askeza. Onaj tko ulaže napor kreće se prema neopisivo lijepoj budućnosti. Dužnost učenika je da služi svojoj zemlji, društvu i čitavom čovječanstvu. Najviša dharma je služenje svim bićima. Sâm je Bog odmjeravao značaj mokše (oslobođenja) i seve (služenja) i zaključio kako je seva veća od mokše. Stoga se i sam odrekao apsolutnog blaženstva i slobode, te se dvadeset i četiri puta inkarnirao ne Zemlji kako bi služio i pomagao ljudima u nevolji. Kao što sunce, mjesec, zemlja, voda, vatra i zrak služe svima, tako je jedina svrha mog života služenje univerzumu. Služenje je smisao svakog ljudskog života. Brahma, Višnu, Maheś, Rama, Krišna, Buddha, Isus i svi sveci bili su u djetinjstvu đaci poput vas i postali su veliki stječući znanje. Ispravno učenje uklanja avidju (neznanje). Stoga svim srcem prihvatite sljedeća pravila:
Poštuj svog učitelja kao simbol božanske mudrosti i izvor znanja
Poslušaj uvijek njegove upute
Odnosi se prema roditeljima s poštovanjem i uljudnošću
Usredotoči svoj um na učenje
Budi uvijek točan
Pozorno prati nastavu i svaki dan nauči nešto novo
Voli i poštuj školske drugove
Ne vrijeđaj nikoga
Budi uvijek pažljiv i dobrog vladanja
Neka ti vrline drugih budu primjer
Budi ljubazan prema svima
Drži se dobrog društva, a loše izbjegavaj
Ustrajno se drži istine i uvijek slijedi dobro
Slijedeći ova načela postići ćeš savršen, apsolutan sklad. Tijelo je nužno oruđe za ispunjenje četiriju Purušarthi6: dharme, arthe, kame i mokše. Stoga se brini o svom zdravlju, služi svojoj domovini i poštuj materinji jezik. Budi onaj koji zrači svjetlost mira i božanskog znanja za dobrobit čovječanstva.“
Đaci su ozbiljno saslušali Mahaprabhuđijeve riječi i prihvaćajući sa zahvalnošću njegovo učenje, obećali su da će slijediti put koji im je pokazao. Tada se Mahaprabhuđi s poštovanjem poklonio panditu i rekao: „Rekli ste da ovdje nemam što naučiti, pa se vraćam kući čuvati krave u mom selu. Velika je čast služiti krave, jer nam one poput majki daju mlijeko.“ Tako se Mahaprabhuđi oprostio i vratio roditeljima u Hari Vasanu.
Svakog je dana izvodio krave na ispašu, a čuvao ih je na zaista jedinstven način. U praskozorje bi otišao na kraj sela, sjeo u lotos položaj i pjevao OM glasno i melodično. Za kratko vrijeme oko njega bi se okupile sve krave iz sela. Kakav je to nevjerojatan prizor bio! Krave bi s ljubavlju lizale njegova stopala, a on bi ih tapšao i obasipao svojom sveprožimajućom ljubavlju. Tada bi izašao iz sela, a krave bi ga slijedile.
Na putu do ispaše krave nisu dirale ljetinu s njiva kraj kojih su prolazile, već su pasle samo s pašnjaka koje bi im Mahaprabhuđi pokazao. Ipak, ponekad se događalo da nekoliko krava zaostane, uđe na neku njivu i nježne biljke bi postale žrtve njihove gladi. Seljak, vlasnik njive, požalio bi se Mahaprabhuđiju na gubitak ljetine, ali bi Mahaprabhuđi s osmjehom upitao seljaka na koliko procjenjuje štetu. Kada bi dobio odgovor, Mahaprabhuđi bi se nasmiješio i uvjerio ga kako će s te njive požeti mnogo više no što može zamisliti, a ako ne bude tako, osobno će mu on, Dip, nadoknaditi gubitak. Ali, dakako, urod je na tim poljima bio posebno bogat. Seljaci su govorili kako je Mahaprabhuđi Narajan, sâm gospod Višnu. Zato su željeli da odabere baš njihovu njivu za ispašu. Ponekad su i inzistirali na tome, ali bi on postupao samo u skladu sa svojom božanskom voljom, odlazeći na polja koja sâm odabere.
Devanagari – indijska abeceda ↩︎
Vjakarana – sanskritska gramatika ↩︎
Tarkaśastra – nauka logike; śastra – filozofija, nauka ↩︎
asane – fizičke vježbe ↩︎
pranajama – kontrola prane, jogijske vježbe disanja ↩︎
Četiri Purušarthe su četiri osnovne zadaće i cilja ljudskog života: dharma – ispunjenje dužnosti, artha – stjecanje materijalnog dobra, kama – postupci i aktivnost, mokša – dostizanje Oslobođenja ↩︎