Obronci planine Abu bili su puni opasnosti, a i danas su ponegdje takvi. Tamo su živjeli medvjedi, vukovi, leopardi, tigrovi i divlja plemena, među kojima su neka bila čak i ljudožderska. Jednom je Śri Devpuriđi uzeo lik malog dječaka i šetajući tim zabitima naišao je na pećinu u kojoj su živjela četiri Aghorija. Ugledavši snažnog dječaka obradovali su se ukusnom obroku.
Śri Devpuriđi je zastao ispred pećine i naizgled nevino upitao: „Čuo sam da ste vi miroljubivi i pobožni ljudi. Sigurno ćete biti ljubazni prema djetetu?“ Ali, Aghoriji su se podrugljivo nasmijali: „Pobožni i dobri! Nemoj nas nasmijavati. Zgrabit ćemo te i pojesti s velikim poštovanjem!“ Śri Devpuriđi u obličju djeteta se nasmijao i rekao: „Ne možete me uhvatiti.“ Jedan od Aghorija ljutito je viknuo: „Što misliš tko si ti? Zar si Bog Rama?“ i baci se da zgrabi dječaka, ali ga je promašio. Dječak se iznenada pojavio na suprotnoj strani pećine, a sjaj njegovih očiju nije bio nimalo dječji već bi se prije moglo reći da je odražavao razornu moć.
„Da, ja jesam Bog. Što sada kažete?“ Aghoriji su bili zaprepašteni, ali ne i dovoljno uvjereni, pa su odlučili provjeriti ovo dijete. „Povjerovat ćemo ti samo ako stijene, drveće i planine uzviknu ime Boga Rame.“ Tada se Śri Devpuriđi okrenuo i viknuo: „Planine, stijene i drveće, da čujem ime Boga Rame!“ Tri se puta zaorio gromoviti glas prirode: „Ram, Ram, Ram!“
Tako su Aghoriji shvatili da je u tom malom dječaku manifestiran Bog koji je došao očistiti ih od grijeha. Paramjogeśvar Śri Devpuriđi ponovno je poprimio svoj uobičajen izgled, a Aghoriji, zahvalni na božanskoj milosti, poklonili su mu se obožavajući ga kao svog Učitelja. On im je strogo rekao: „Počinili ste toliko teške grijehe da ste i sami postali grijeh! Vaša je budućnost obavijena tamom, a vaše karme opterećene suzama i strahom od smrti onih kojima ste nanosili bol. Ljudski život se ne smije tako živjeti! Na ovaj ste svijet došli činiti dobro drugima i sebi. Ne tratite više svoje živote, ispunite svrhu ljudskog života za dobrobit čovječanstva i pročišćavanje svojih karmi.“
Jedino što su Aghoriji mogli, bilo je da pokajnički kažu: „O, Bože, kakva te je sudbina dovela danas k nama! Nitko osim tebe ne može nam pokazati pravi put.“
Śri Devpuriđi ih je nadalje upozorio: „Od danas ćete prestati sa svojim užasnim običajima, prije svega s ubijanjem svoje subraće. Potpuno ste zatrovali atmosferu ovog kraja, stoga odmah napustite ovo područje i povucite se na planinu Ginar. Tamo ćete naći usamljenu, čistu i svetu pećinu. Vaša je budućnost u toj pećini. U njoj ćete vježbati povlačenje osjetila iz svijeta, koncentrirati se i meditirati na božanski slog OM. Tako ćete postići unutarnji mir.“
Blagoslovivši ih, svakome je dao mantru i objasnio značenje OM-a. Potom se Śri Devpuriđi pomoću Laghima siddhija1 prebacio na drugo mjesto. Aghoriji su slijedili njegove naredbe pa su vježbajući svoju mantru i nadvladavši stare navike postali veliki i predani jogiji.
Laghima-siddhi – sposobnost levitiranja ↩︎