Lila Amrit

Siguran sam da je svatko čuo za indijske krotitelje zmija koji putuju od sela do sela i pokazuju svoju vještinu. Svakako, njihova vještina zahtijeva pažljivo uvježbavanje jer zmiju treba uhvatiti i pri tome se znati zaštititi od njezinog smrtonosnog ujeda. Međutim, kako se u svakom zanimanju mogu pronaći i oni mudri i dostojni poštovanja, ali i varalice i šarlatani, tako je i među krotiteljima zmija bio jedan vođa koji je svu svoju energiju, na žalost, usmjerio na razvijanje negativnih moći. S vremenom je stekao sposobnost da snagom svog hipnotičkog pogleda onesvijesti čovjeka, a omiljene žrtve u toj igri bili su mu sadhui i svamiji.

Kada je taj šarlatan čuo za uglednog Śri Devpuriđija i njegove brojne zmije, u njemu se probudila silna znatiželja, pa je poslao svoja dva krotitelja da iskušaju Śri Devpuriđija i saznaju o kakvom je jogiju zapravo riječ. Došavši Śri Devpuriđiju, glumeći i laskajući rekoše mu: „Gospodine, došli smo ti pokazati svoje skromno umijeće.“ Śri Devpuriđi je dobro znao njihove prave motive, ali im to nije pokazao, već je dopustio da zasviraju u svoje magične flaute. No, njihova svirka nije nimalo utjecala na Śri Devpuriđijeve zmije koje se nisu pomaknule ni pedlja. Nakon više uzaludnih pokušaja lupeži su izgubili strpljenje pa su ljutito se okrenuvši Śri Devpuriđiju rekli: „Ti si začarao ove zmije! Tvoja je čarolija možda dovoljno jaka za nas, ali ne i za našeg učitelja koji je još moćniji od nas. Pođi s nama ako se usudiš, jer se ti s njime ne možeš uspoređivati!“

I tako su otpratili Śri Devpuriđija do njihova tabora gdje se njegova moć trebala usporediti s moći njihova učitelja. Cijela se družina krotitelja zmija okupila i puna iščekivanja s velikom pozornošću promatrala što će se dogoditi. A njihov je učitelj skupivši svu svoju snagu, Śri Devpuriđiju uputio snažan pogled. Dugo je tako zurio ali se ništa nije dogodilo. Uzalud se trudio poraziti Jogirađa onako kako je to činio s mnogima prije. Konačno je Śri Devpuriđi uzvratio krotitelju sličnim pogledom, a ovaj se odmah onesvijestio. Božanski je Učitelj pogledao u lica zbunjenih promatrača a zatim se obratio majstoru: „Samo sam ti dokazao da tvoje moći nisu tako velike kao što si mislio. Pobijedio sam te usred tvog tabora i pred tvojim ljudima. To nisam učinio kako bih pokazao svoju nadmoć, već sam ti htio dati dragocjenu pouku o neznanju i ispraznom ponosu. Umislio si da si najveći mogući autoritet, što je najozbiljnija pogreška koju čovjek može učiniti. Tako si se doveo u položaj u kojem te tiranizira vlastiti ego te si i sam postao tiranin. Umjesto da gubiš vrijeme nanoseći sramotne poraze sadhuima i svamijima, bolje bi bilo da zagospodariš vlastitim egom. Jedina moć koja vrijedi dolazi od Boga koji djeluje kroz tebe, a jedina pobjeda koja ima smisla je pobjeda nad vlastitim lošim osobinama.“

Krotitelj se ponizno poklonio Śri Devpuriđiju i rekao: „O, milostivi, s tvojim ću blagoslovom potpuno promijeniti ponašanje.“ Vijest o ovom događaju brzo se pronijela među krotiteljima zmija i otada Śri Devpuriđija štuju kao svog sveca zaštitnika. I danas dovode svoje sinove u Kelaś Aśram da bi prije inicijacije u krotitelje zmija dobili blagoslov.