Bog je unutar svakog bića i svatko ima mogućnost spoznati svoje božansko podrijetlo, pa ipak samo nekolicina zna za to unutarnje blago i kreće u potragu za njim.
U svim su religijama velike duše, koje su neposredno doživjele Boga i posvetile mu život, obožavane kao sveci. Ali tu nailazimo na temeljnu razliku u načinu razmišljanja Istoka i Zapada. Na Zapadu se ove velike duše poštuju kao sveci samo nakon njihove smrti, a ne za života, dok je na Istoku i u drugim dijelovima svijeta ideja o živom svecu ne samo prihvatljiva, već se za njegovo rođenje ljudi često mole. Bog čuje molitve posvećenika, ispunjava ih i svetac se rađa, tako da ga obična osoba može neposredno doživjeti.
Od 1828. do 1963. godine u sjeverozapadnoj Indiji u Rađasthanu živio je takav svetac. Bio je to Bhagavan Śri Dip Narajan Mahaprabhuđi, čista i božanska inkarnacija ljubavi i istine. Za njegova dugog života obožavale su ga tisuće posvećenika, a mnogi koji su ga poznavali žive i danas. Svojom milošću i blagoslovom budio je svijest o Bogu kod mnogih koji su imali tu sreću susresti ga. U duhu njegova učenja o ljubavi i istini, počinjemo otkrivati pravu svrhu i značenje ljudskoga postojanja – voljeti, služiti i spoznati Sebe.
U Indiji je običaj da se duboko poštovanje iskazuje ne samo svecima i božanskim inkarnacijama, već i duhovnom Učitelju jer kroz tu osobu duhovni tragalac dobiva dragocjeni dar samospoznaje i samorealizacije. Stoga želim dati kratak komentar o izrazima koji se koriste kada govorimo o odnosu između Učitelja i učenika.
Na sanskritu se Učitelj naziva Guru, gdje gu označava tamu, a ru svjetlost. Guru je onaj koji nas vodi iz tame neznanja u svjetlost znanja. Sanskritska riječ za učenika je śišja i označava potpunu i savršenu predanost Učitelju. Učenik napušta svoj ego i spreman je podnijeti sve kako bi dostigao cilj. Realizirani duhovni Učitelj zove se Brahmaništha Śrotrija Satguru, što znači da on posjeduje savršenu kontrolu nad tijelom, umom i osjetilima. Njegov je put spoznaje Boga završen i to duhovno znanje može prenijeti drugima. Guru zna učenja i svete spise kroz vlastito iskustvo i tako ih prenosi učeniku.
Postoje dvije vrste Učitelja. Jedan postiže savršenstvo i spoznaju Boga dugim napornim vježbanjem pod vodstvom svog Gurua, a drugi je već rođen savršen, rođen kao Učitelj. On je više biće koje se utjelovilo sa savršenim sposobnostima i zato se naziva Božanskom Dušom. Učitelj koji je više razine svijesti dostigao neprekidnim trudom i vježbom naziva se jogi, a onaj koji već rođenjem posjeduje nadnaravne moći, naziva je Mahajogsiddha - veliki jogi. Neki Mahajogsiddhu obožavaju kao svoje osobno božanstvo, dok drugi duhovni tragaoci u njemu jednostavno vide Učitelja.
Učitelj se nikada neće hvaliti svojim čudesnim sposobnostima ili djelima, niti će sebe osobno smatrati izvorom te božanske snage, čak ni onda kad posjeduje siddhije (natprirodne moći). Svaki Učitelj potvrđuje da je Bog izvor svih znanja i moći, bez obzira da li se to odnosi na sveprisutnog Boga ili Boga u obličju božanskog Učitelja.
Bog, Najviše Jastvo, može nam se pokazati na dva načina. On je svemogući Bog svuda i u svemu – Neuobličeni ili s drugog gledišta, on je uobličeni Bog, utjelovljena božanska sila, Bog u osobi i manifestacija božanskog. Ako ga ipak poželimo shvatiti i uhvatiti svojim intelektom, to je nalik pokušaju da ocean pretočimo u šalicu za čaj. Pa ipak, mi se i dalje usuđujemo i pokušavamo intelektualno objasniti Boga.
Kako se božanska snaga ili božanska volja otkriva i očituje u ljudskom obliku? Takva Inkarnacija čini djela koja dosežu daleko izvan sposobnosti običnog čovjeka. Njegovom milošću vatra se pretvara u led, bolest u zdravlje, smrt u život. On zna želje svake duše i može ih ispuniti. On poznaje naše unutarnje Jastvo, njegova moć nema granica. On se može istodobno pojaviti na više mjesta i u isto vrijeme. On je uvijek bio, uvijek jest i uvijek će biti, bez obzira koliko ćemo zbog ograničenosti našeg intelekta i našeg ega odbijati to shvatiti i spoznati. A spoznati se može samo ljubavlju - jer Bog je ljubav i ljubav je Bog. Univerzalni oblik Boga je ljubav i ona se očituje kao ljepota unutar kreacije. Zato ljubav i ljepota uvijek zrače u prisutnosti Učitelja.
Tko je učenik? Učenik je onaj tko traga za znanjem i spoznajom vlastitog istinskog bića. Učenik koji započinje put duhovne evolucije također posjeduje osobine i sposobnosti kao i njegov Učitelj, ali ih još nije svjestan jer su prekrivene velom neznanja. Svijest učenika puna je iluzija i zabluda i stoga se osjeća bespomoćnim. Iznimno je teško biti učenik. Zadaća koju ima učenik teža je čak i od zadaće Gurua, jer nije nimalo lako svoj mali ali moćni ego predati Učitelju.
Znanje je beskonačno, neograničeno. Ono se stječe vježbom i osobnim iskustvom. Da bi čovjek stekao neko znanje, neophodan mu je učitelj u svakoj oblasti života. A za stjecanje duhovnog znanja potreban je duhovni Učitelj - Guru. Tražeći prosvjetljenje učenik pristupa Učitelju poput žedne osobe koja s vrčem prilazi bunaru. Učenik mora imati potpuno povjerenje u svog Učitelja i mora biti čvrsto uvjeren da će mu on utažiti žeđ za samospoznajom.
Učitelj je taj koji daje, a učenik onaj koji prima. Učitelj i učenik su poput dvije svijeće. Učitelj je svijeća čiji plamen gori, a učenik je još neupaljena svijeća. Da bi se plamen prenio na učenika, on mora prići plamenu Učitelja, što znači da mora učiti i slijediti njegove riječi.
Jogu ne čine obredi, već sustavne serije vježbi koje treba prakticirati, i kada se provode s povjerenjem, disciplinom i čvrstom odlučnošću dovode do prosvjetljenja, spoznaje Boga. Vježbe i tehnike koje podučava Guru potječu od drevnog znanja koje je tisućama godina prenošeno s Učitelja na učenika.
Paramhans Svami Maheśvarananda