Mahaprabhuđi se vratio u Śivbag Aśram i nakon nekoliko dana, dok je držao satsang, zastao je usred rečenice i zatvorivši oči na nekoliko trenutaka okrenuo pogled svojoj nutrini. Zatim je rekao okupljenima: „Moram odmah otići u Hari Vasani. Moja će majka uskoro napustiti ovaj svijet i čeka me. Prije dvanaest godina obećao sam joj da ću biti uz nju u njezinim posljednjim trenucima.“
Prije nego što su učenici mogli shvatiti značenje njegovih riječi, Mahaprabhuđi je već izašao iz aśrama i krenuo na put. Mnogi su požurili otpratiti ga na željezničku postaju, a neki su, kao Śri Svami Śankar Puriđi, također kupili karte za put. Na postaji u Bari Khatuu dočekao ih je thakur Revat Singh i mnogi drugi posvećenici koji su saznali za njihov dolazak. Sretni što su nakon dugog vremena blagoslovljeni njegovom nazočnošću, odmah su zatražili da im održi satsang. Njegove nektarom ispunjene riječi osvježile su ih poput kiše koja nakon duge suše natopi vrt. Mahaprabhuđi im se nježno obratio: „Moram otići svojoj majci koja misli na mene svakim svojim dahom. Obećao sam da ću biti pokraj nje kad bude odlazila s ovog svijeta, a to će biti preksutra. Ništa vam ne pripada. Držite se te istine i mislite na Boga!“
Svi koji su bili na satsangu pratili su ga do njegova rodnog mjesta Hari Vasani, udaljenog pet kilometara. Tamo su ih dočekali mnogobrojni bhakte i svi zajedno krenuli su prema Mahaprabhuđijevom domu. Dojmljiv i svečan bio je trenutak kad je Mahaprabhuđi prišao svojoj majci i pozdravio je: „Moj pozdrav Tebi, sveta majko!“
Ugledavši svog sina, oči Śrimati Ćandan Deviđi ispuniše se suzama radosnicama i ona reče: „Koliki je to blagoslov za mene što si došao. Sad sam slobodna od svakog tereta i tuge.“ Mahaprabhuđi joj reče sklopljenih ruku: „Majko, ako imaš bilo koju želju, molim Te, reci mi“, a ona odgovori: „Kako bih ikakvu želju mogla nositi u srcu kad imam sina poput tebe? Sâmo tvoje postojanje za mene je ispunjenje svih želja.“
Za stotine je ljudi poslužena hrana, a satsang pun glazbe, molitve i pjesme trajao je bez prestanka cijeli dan i noć. Sljedećeg dana u ranim jutarnjim satima Brahmamuhurte sveta je majka pogledala svog sina i rekla: „Hari hi Om! Neka moja duša uđe u tvoj božanski svijet da zauvijek budem s tobom“ i njezina je duša napustila ovaj svijet i zauvijek se sjedinila s Bogom.
Posvećenici su s poštovanjem zapjevali tradicionalnu molitvu za dušu preminule, a tijelo Śrimati Ćandan Deviđi odneseno je na cvijećem ukrašenom odru. Njezino je tijelo spaljeno na pogrebnoj lomači u skladu s običajem vedske tradicije, a satsang se nastavio još danima poslije.
Koje su naše dužnosti prema roditeljima? Mahaprabhuđi je običavao reći da moramo uvijek poštovati, slušati i cijeniti svoje roditelje jer su nam oni dali ljudski život. Donijeli su nas na ovaj svijet i brinuli se za nas dok smo bili mali i bespomoćni, te im se moramo zahvaliti iskazujući im odanost brinući se za njih tijekom cijeloga života. Dok rastemo moramo ih poštovati i cijeniti, a kao odrasli, moramo im pružiti sve što im treba.
A što su dužnosti roditelja? Đainska knjiga „Ratan Sar“ podučava nas da samo oni koji djecu odgajaju u duhovnom mentalitetu trebaju donositi djecu na ovaj svijet. Dajući im svu ljubav, trebaju cijeniti njihovu osobnost i neovisnost. Školujte ih na načelima slobode, snošljivosti i duhovnosti i probudite u njima čežnju za spoznajom Boga. Ako se to zanemaruje svjesno ili zbog neznanja, onda je davanje ljudskog života toj duši teška nepravda.