Karma Jogi Śri Mangilal Maheśvari

U mjestu Harsor u Rađasthanskoj pokrajini Nagor, živio je Śri Mangilal, obrazovan čovjek iz bogate trgovačke obitelji Maheśvari. Śri Mangilal je bio visoke naobrazbe, govorio je osam glavnih jezika Indije - sanskrit, hindski, engleski, urdski, guđaratski, marathski, bengalski i panđabski. Osim toga, bio je skroman i mudar čovjek koji je u životu žudio samo za jednim – da vidi Boga. Zbog te želje putovao je širom Indije, hodočasteći i tražeći sadhue i Svamije. Svima je postavljao isto goruće pitanje svoga srca: „Jesi li vidio Boga? Kako ga mogu naći?“ i u skladu s vjerovanjima upitanih dobijao je brojne različite odgovore. Rekli su mu da posti, da ponavlja određene mantre, da se žrtvuje ili izvodi ceremonije vatre, vježba određene tehnike joge i da mu je tada prosvjetljenje osigurano. Preporučeno mu je zbunjujuće šarenilo metoda, neke izrazito proturječne jedna drugoj. Niti jedna od njih nije Śri Mangilalđija vodila onome za čime je žarko žudio.

Naposljetku, kada sve njegovo traganje nije bilo nagrađeno, obuzela ga je velika potištenost i zaključio je kako Bog zacijelo ne postoji kad ga je nemoguće pronaći. Od tada je odbacivao učenja svih Svamija, jogija i svetih spisa. Na sreću, zahvaljujući svojoj dobroj karmi, milošću Božjom je konačno sreo neke Mahaprabhuđijeve učenike koji su mu pričali o svom Guruu. Njihove su riječi ponovno oživjele njegovo srce i čežnju za Bogom.

Ispunjen duhovnom željom Śri Mangilalđi je otputovao u Bari Khatu i kad su njegove oči srele topli Mahaprabhuđijev pogled, njegovo se unutarnje Jastvo počelo otvarati i osjećaj duboka zadovoljstva i radosti potekao je kroz njega. Tako je to kad istinski tragalac Boga sretne dušu koja je jedno sa Svevišnjim. Tada se unutarnje buđenje odvija isto tako prirodno kao što sunce zrači svoju toplinu i svjetlost. U tom je trenutku Śri Mangilalđi osjetio: „Ovdje je ispunjena moja čežnja“, i sklopljenih je ruku zamolio Mahaprabhuđija: „Gospode, budi milostiv i primi me za svog učenika.“

Milostivi je Mahaprabhuđi obasuo predanog učenika nektarom božanske mudrosti u kojoj se očitovala božanska snaga svemoćnog i sveprisutnog. Ispunjen velikom unutarnjom srećom Śri Mangilalđi je iskreno zamolio da postane svami.

Mahaprabhuđi ga je pogledao pun milosti i rekao: „Dragi sine, za tebe nije nužno da obojiš svoju odjeću drugom bojom da bi tražio i služio Boga. Ja sam već obojio tvoje srce u narančasto. Ustraješ li i dalje na vanjskom ruhu ili ti je dovoljno unutarnje Jastvo?“

Śri Mangilalđi je odgovorio: „O, oceanu milosti! Dakako da odjeća svamija nije ono za čim žudim, već je to unutarnja spoznaja Boga.“ Mahaprabhuđi mu je na to rekao: „Nemoj miješati to dvoje, jer ne moraju ići zajedno. Da bi našao svoje Jastvo i spoznao jedinstvo s Bogom ne moraš postati svami ili napustiti dom da bi lutao Himalajom. Bog je svuda i milostivo pruža ruku svakome tko ga istinski traži, bio to jogi, svami ili netko tko živi svjetovni život.“

Tada je Gurudev podigao desnu ruku i položio je na Mangilalđijevu glavu. On je ušao u duboki samadhi i ugledao viziju svih svetih Inkarnacija, a među njima Krišnu, Ramu, Mojsija, Isusa, Buddhu, Muhameda, kao i realizirane duše poput Śankaraćarije, Dattatreje, Ćetanje Mahaprabhua te druge sveznajuće i sveprisutne. Sve ih je vidio u Mahaprabhuđiju i Mahaprabhuđija u svima njima.

Mahaprabhuđi je tada Mangilalđiju dao mantru koja počinje svetim Om So'ham. Podučio ga je tehnici krije¹ i zatim mu rekao: „Sadhanu ćeš provoditi na mjestu gdje ćeš biti sâm i neuznemiravan. U Śiva Bag Aśramu postoji špilja posebno napravljena za vježbu i meditaciju jogija. Tamo moraš otići. Ništa ti ne pripada. Drži se te istine i misli na Boga.“

Śri Mangilalđi je otišao i vježbao kao što mu je rekao njegov Učitelj. U toj je špilji proveo tri mjeseca indijske zime i tijekom tog vremena, blagoslovom Gurudeva, postigao je božanski stupanj samospoznaje.

Sjetio sam se divne indijske narodne priče o gladnoj lisici koja je prolazila ispod kokosove palme. Na zemlji je ležao kokosov orah čiji je miris bio tako primamljiv da ga je lisica poželjela pojesti. Kotrljajući ga svojim šapama pokušavala ga je zagristi, ali je ljuska bila previše tvrda da bi je mogla razbiti. Ipak, miris je bio tako neodoljiv da je i dalje pokušavala otvoriti orah. Nije ga mogla ni pojesti ni ostaviti.

Samospoznaja je poput tog kokosa. Naš um to želi, baš kao i lisica, ali sama želja nam ne može dati slatki okus ploda. Da bi se postigao taj cilj dvije su stvari apsolutno nužne: nepokolebljivo jaka žudnja i pomoć božanskog Učitelja poput Mahaprabhuđija. Da bi otvorio tu tvrdu ljusku, tragaocu je potrebno oruđe i pomoć koja dolazi od prisutnosti i blagoslova Gurua. Samo uz njegovu milost može biti razbijen taj tvrd orah neznanja i jedino tada učenik može uživati u plodu mudrosti i spoznaji Boga. On tada postaje jedno s Bogom i boravi izvan vremena i prostora, vječan, besmrtan i sveprisutan.

Śri Mangilalđi, sjedinjen s unutarnjim Jastvom, utonuo je u blaženu spokojnost i mir. Nastavio je s duhovnim razvojem, jer popeti se jednu stepenicu više ne znači i konac puta, i za šest mjeseci dostigao je najviše stanje Spoznaje. Privukao je i nadahnuo tisuće posvećenika. Isto kao što svjetiljka ne treba pozivati mušice, jer čim ona zasja mušice se same okupe, tako i prosvjetljeni privlači duhovne tragaoce, a samo njegov pogled unosi mir u njihova srca.

Śri Mangilalđijev um je bio spokojan i bistar poput duboka zdenca. Blistao je ozračjem savršena mira. Poznavao je misli i srca onih koji su mu dolazili i mogao je razumjeti jezik životinja i ptica. Njegova je veza s Mahaprabhuđijem bila tako duboka da je predosjećao sve želje Gurudeva. Da bi svojim prijateljima objasnio tu iznenadnu i duboku preobrazbu, Śri Mangilalđi je ispjevao bhađan:

Našao sam istinskog Gurua *²
i on je uklonio sve moje sumnje.
Prije no što sam njega sreo,
slušao sam mnoge glasove kako govore:
„Hodočašća! Post! Ceremonije vatre!“
Al' Gurudev mi je pokazao suštinu svega.
On je otvorio moja unutarnja vrata
i pokazao Boga u mom srcu.
Plamen se s plamenom sjedinio.
Cvijet je u mirisu i miris je u cvijetu.
Tako On svako srce prožima.
U trenutku kada su iščezle sumnje
sve karme je moje otklonio.
Unutarnje Jastvo i Vječno su jedno,
samo ono izvanjsko je mnogostruko.
Mangilalđi kaže: neizrecivog Purušu mi je Satguru pokazao.

Ovaj bhađan, koji je na hindskom poetski savršen, zarobio je srca pravih tragalaca koji su mogli naslutiti do kojih se duhovnih visina vinuo Śri Mangilalđi.

Priča o ljubomornim sadhuima

U ovom svijetu, na žalost, ima mnogo negativne energije i njoj ne uspiju izmaknuti čak ni najrazvijenije i najnježnije duše. Gdje god bi Śri Mangilalđi došao, ljudi bi se okupili oko njega moleći ga za satsang ili tražeći savjet. Broj se njegovih posvećenika povećavao, ali se istovremeno kao što se to inače događa zbog ljudskog neznanja, povećao i broj onih koji su mu zavidjeli na uspjehu.

Istina je da mu oni nisu mogli istinski nauditi, ali su se ponašali licemjerno klanjajući se ponizno pred njim a istodobno ga klevećući iza leđa. Drugi su podmitili skupinu primitivnih i nepismenih sadhua da kao tragaoci odu Mangilalđiju i pokušaju ga raskrinkati i osramotiti svojim izazovnih pitanjima.

I tako se jednom prilikom dogodilo da je ta skupina sadhua tijekom satsanga pristupila Śri Mangilalđiju i odmah ga počela zasipavati svim mogućim ratobornim pitanjima. Usrdno su ga pokušavali izazvati i osramotiti, ali je Śri Mangilalđi samo strpljivo čekao da se isprazne i onda im ljubazno rekao: „Dobro došli, braćo! Sjednite ovdje s nama i poslužite se jelom i pićem.“

Razoružani tim mirnim dočekom, sadhui su posjedali, a Mangilalđi je nastavio: „Vi ste duhovni ljudi i kao takvi morate biti primjer svijetu, iskazujući svim živim bićima ljubav i dobrohotnost. Ako mi, kao Božji sluge, ne pokazujemo poniznost i dobrotu, što će onda činiti obični ljudi?“

Njegova mirna i tiha narav je tako snažno djelovala na sadhue da su se njihova srca otopila. Posramivši se zbog svojih prijašnjih zlih namjera, rekli su mu: „Veliki Mangilalđi, molimo te, oprosti nam! Došli smo misleći da si ti samo prevarant, ali smo u ovih nekoliko minuta tako puno od tebe naučili. Htjeli bismo se zahvaliti tebi i tvojim roditeljima koji su na svijet donijeli tako mudrog sina. Iskazujemo iskreno poštovanje tvom Gurudevu koji ti je podario tako veliku mudrost i strpljenje. Dragi gospodine, reci nam što bismo trebali činiti!“

Kao odgovor Śri Mangilalđi je otpjevao bhađan:

Duhovna braćo, ne oklijevajte više! *³
Usredotočite se na meditaciju.
Budite poput radnika⁴ i zid sumnji srušite
te na tom mjestu napravite put.
Kada je put gotovo završen, izgradite kočiju sadhane.
Vaša pozornost poput konja u viši svijet kočiju povlači.
To je dug put i zato svoje konje podbodite!
Na tom putu ćete morat' prijeći brojne rijeke⁵
ali ne oklijevajte i ne dajte se smesti.
Na taj ćete način stići k svome cilju.
Ostali bi vam putevi donijeli veliku patnju
Mangilal kaže: Braćo, shvatite ili patite!
Nemojte čekati!
Probudite se i na tome radite!

Ovaj je spontano nastali bhađan u svima pobudio duboke osjećaje. Mnogi su Mahaprabhuđijevi učenici bili izvanredni pjesnici i glazbenici. U Indiji su duhovne pjesme još uvijek vrlo živ način izražavanja, a umjetnika koji ima taj dar osobito poštuju.

Skupina ljubomornih zavidljivaca koja je poslala sadhue da osramote Śri Mangilalđija, promatrala je sve to s nevelike udaljenosti te se, vidjevši obrat događaja, još više razjarila. „Tu je nešto čudno“, pomislili su, „ovaj Svami ih je ili hipnotizirao ili začarao magičnom formulom!“ Svjestan njihovih misli, Śri Mangilalđi je počeo pjevati novi bhađan namijenjen njihovim ušima:

Meni ne trebaju hipnotičke moći, o svjetovni ljudi. *⁶
Zašto tako uporno sumnjate?
Ja im samo govorim riječi istine
i dajem im bit istine.
Tko će me razumjeti?
Zar ja ne znam da su hipnoza i magija bezvrijedni?
Zar bih mogao lagati da ih zavedem?
Ni o čemu ne ovisim osim o imenu Božjem
koje dajem pravim tragaocima koji mi dolaze.
Podučavam Sat Sanatan Dharmu.
Za znalca više nema ni objekta ni dvojnosti,
već samo jedan vrlo suptilan ton.
Znalac se od guske pretvara u labuda i leti i bez krila
- nema više granica ni dvojnosti.
I veliki i mali su mu isti.
Kažem vam: Ovim riječima je čovjek potpuno oslobođen.

Ti su zlobnici tada shvatili da nisu bili u pravu i bilo ih je sram što su htjeli poniziti tog mudrog i svetog čovjeka.

Pogrešno usmjerena askeza

Na temu neznanja postoje bezbrojne varijacije. Svi mi bez sumnje želimo naći sreću, ali je često tražimo na najčudnovatije i najzamršenije načine. Jednom je Mangilalđiju došlo nekoliko asketa izloživši mu neka svoja pravila za postizanje sreće:

„Ne uzimamo nikakvu hranu osim kravljeg mlijeka. Spavamo s glavama prema dolje obješeni o granu drveta. Nismo vezani za obitelj i uvijek smo u stanju blaženstva.“

Budući da ti isposnici nisu ostavljali dojam blaženstva, Mangilalđi im je rekao: „Braćo, bez vodstva realiziranog Učitelja i dalje ćete živjeti zarobljeni u neznanju. To što radite je besmisleno. Oslobođenje i istinsko blaženstvo postižu se spoznajom Boga.“

Ali, isposnici su i dalje vjerovali u vrijednost svojih nazora i razgovor se vrtio u krug. Naposljetku im je Mangilalđi otpjevao bhađan čija bit je u tome kako nije dovoljno napustiti svoj dom, odreći se obitelji i nositi posebnu odjeću. Potpuno je beznačajno mučenje tijela oskudicom ili određenim položajima. Ako u svojim nastojanjima postanete ekstremni, možete čak i umrijeti, a tada biste upropastili ovu dragocjenu priliku za učenje u ovom životu. Nema unutarnjeg mira, pjevao je, bez znanja o Jastvu i nema znanja bez pomoći Satgurua.

Śri Mangilalđi je tako nakon svih njihovih opiranja, polako osvojio srca sadhua isposnika te su postali bliski prijatelji. Napustili su svoje isprazne metode i prateći njegove upute počeli su meditirati.

Privrženost božanskoj ljubavi

Zahvaljujući pojedinim žaljenja vrijednim primjerima, neki ljudi misle da jogiji i Svamiji puše hašiš i uzimaju droge. U stvarnosti je ideal filozofije joge potpuno suprotan tome. Droge uništavaju tijelo i um i njihov je učinak potpuno nespojiv s naporima Svamija i jogija da pročiste, otvore i razviju svoju svijest. Droge također stvaraju ovisnost, a cilj joge je sloboda, oslobođenje.

Jednom je tako skupina pogrešno usmjerenih sadhua razgovarala sa Śri Mangilalđijem uvjeravajući ga da bi trebao meditirati pod utjecajem droge. Uvjeravali su ga da će to biti predivno iskustvo, puno novih i raznovrsnih uvida. Mangilalđi im je, međutim, odgovorio bhađanom:

Moja braćo, opijajte se Božjim imenom! *⁷
Zašto uživate marihuanu i hašiš, kokain i opijum
i time slabite tijelo?
Zašto prolazite kroz toliku patnju?
Teško ćete se osloboditi te ovisnosti.
Vječno blaženstvo je opijanje ljubavlju
i ono uvijek ostaje isto.
Usmjerite svoje misli na Boga
tako ćete se pročistiti od loših karmi.
Našao sam svog Gurudeva, Mahaprabhu Dip Harija
koji me podučio ovoj umjetnosti opijanja.
Mangilal kaže:
On je u mom srcu probudio božansku ljubav.

Drugom prilikom jednom čovjeku koji je htio posuditi tisuću rupija, Śri Mangilalđi je spontano odgovorio ovim bhađanom:

Želiš li zaraditi novac idi na tržnicu. *⁸
Ali ako čezneš za oslobođenjem,
tada pokucaj na Guruova vrata.
Svatko dobije što zaslužuje.
Razliku između prolaznoga i vječnoga spoznajemo na satsangu,
spoznaja najviše istine dolazi samo milošću Gurua.
Duša procvjeta kad stigne u božanski dom.
Ona kroz Harija spoznaje Brahmana.
Spoznaja Boga ispuni je ljubavlju.
Proučavanjem Veda stječe se samo ograničeno znanje,
ali susret s jogijem uništava prolazno.
S početkom dostižeš sredinu i kraj.
Kroz sveca nalaziš suštinu života.
Suština života vodi te do božanske istine.
Našavši Gurudeva našao si ključ,
našavši ključ, naći ćeš ključanicu;
našavši ključanicu, naći ćeš blago;
našavši blago, naći ćeš dijamant;
našavši dijamant, naći ćeš svjetlost;
našavši svjetlost, naći ćeš plamen;
našavši plamen, dobit ćeš snagu;
dobivši snagu, postat ćeš neustrašiv;
postavši neustrašiv, dostići ćeš svoj cilj;
dostigavši cilj, iskusit ćeš neopisivo;
iskusivši neopisivo, doći će ti bistrina;
pojavom bistrine, otvorit će ti se oči;
kad ti se otvore oči, naći ćeš srca;
kada nađeš srca, dobit ćeš blagost;
dobivši blagost, dobit ćeš anandu;
dobivši anandu, otvorit će se lotos;
otvaranjem lotosa otvorit će se manas i buddhi⁹;
otvaranjem manasa i buddhija, dobit ćeš znanje;
dobivši znanje, spoznat ćeš beskonačno;
spoznavši beskonačno, prepoznat češ Načelo;
prepoznavši Načelo, znalac i znanje će se sjediniti.
Kad su znalac i znanje jedno, tada si u meditaciji;
kad si u meditaciji, otkrit će ti se veliko znanje;
otkrivanjem velikog znanja, otkrit će ti se razumijevanje;
otkrivanjem razumijevanja, prepoznat ćeš suštinu;
prepoznavanjem suštine, postići ćeš jasnoću;
postizanjem jasnoće, osvojit ćeš ljubav;
osvojivši ljubav, iskusit ćeš Ime;
iskusivši Ime, spoznat ćeš oblik;
spoznavši oblik, spoznat ćeš neuobličeno;
spoznavši neuobličeno, spoznat ćeš pojavno;
spoznavši pojavno, spoznat ćeš izvor;
spoznavši izvor, steći ćeš anandu,
stekavši anandu, steći ćeš paramanandu¹⁰;
stekavši paramanandu, primit ćeš praśad;
primivši praśad, dostići ćeš beskrajno.
Ako nađeš onog tko je predan Bogu,
oslobodit ćeš se svakog raspravljanja;
oslobodivši se svakog raspravljanja, naći ćeš suštinu;
kad nađeš suštinu, u tebi će se probuditi hansa;
probudivši hansu, naći ćeš biser;
našavši biser, postići ćeš oslobođenje;
postizanjem oslobođenja, stići ćeš do kraja;
stigavši na kraj, steći ćeš anandu;
stekavši anandu, naći ćaš mjesec;
našavši mjesec, naći ćeš svjetlost;
našavši svjetlost, naći ćeš plamen;
našavši plamen, naći ćeš bisernu školjku;
našavši školjku, naći ćeš rubin;
našavši rubin, naći ćeš Brahmana;
našavši Brahmana, steći ćeš anandu;
stekavši anandu, proširit ćeš vidokrug;
proširenjem vidokruga, otkrit će ti se kreacija;
otkrivanjem kreacije, obasut će te kiša blaženstva;
uz bujicu blaženstva naći ćeš osam (čakri);
našavši osam, steći ćeš božansku svijest;
stekavši božansku svijest, naći ćeš Dipa;
našavši Dipa, dobit ćeš oslobođenje.
Mangilal kaže:
Susretom s Osloboditeljem naći ćeš pravi način,
Našavši pravi način, naći ćeš sve -
- tragalac će se ujediniti s Brahmanom.

Jednom su upitali Mangilalđija zašto je tako teško postići bhakti, a on je kroz pjesmu odgovorio da je bhakti dostižna samo onome koji je stekao nadzor nad svojim umom i koji je odbacio ego. To je vrlo teško jer objekti koji privlače naša osjetila i osjetilni užici uznemiravaju i skreću naš um. Ali zahvaljujući milosti Śri Mahaprabhuđija, ništa ne stoji na putu postizanja istinske bhakti.

Od Śri Mangilalđija nam je ostao veliki broj prekrasnih bhađana. Njihove su teme spoznaja Jastva, spoznaja Boga, joga i svi oni slave milost Gurudeva Śri Mahaprabhuđija.

Ovi su bhađani skupljeni u knjizi „Śri Mangilal Bhađan Mala“ koja je za sada izdana samo na hidnskom jeziku.

Svjetlo u tami

Sad bih želio nešto reći o kraju Śri Mangilalđijevog života. Godinu dana unaprijed najavio je trenutak svog odlaska s ovog svijeta, a mjesec dana prije toga pozvao je Mahaprabhuđija u svoje selo gdje su slavili radosnim satsanzima u društvu mnogih drugih sretnih bhakta. Tjedan dana prije Mangilalovog napuštanja svijeta, bhađani i kirtani pjevali su se neprekidno dan i noć.

Onog dana kad je otišao s ovoga svijeta Śri Mangilalđi je kao i obično imao jutarnju meditaciju i molitvu, a potom se sklopljenih ruku oprostio od svoje obitelji, prijatelja i posvećenika. Poželio im je samo privremeno zbogom, znajući da će se ponovno sresti u duhovnom svijetu Gurudeva. Tada se poklonio pred Mahaprabhuđijem i rekao: „Mahaprabhuđi, Tvojom milošću ispunjene su sve moje želje, ali ostala je još jedna. Ti si svjetlost univerzuma, svemoćni milostivi Učitelj, ocean milosti, osloboditelj od svake patnje. Došao si u ovo mračno doba da nam pomogneš i spasiš nas, ali ljudi zaslijepljeni majom ne prepoznaju Te. Zato su uskraćeni za blagoslov koji im donosi Tvoje postojanje. Njihova je patnja tako velika! Gospode, Tvoje ime je svemoćno i sadrži beskrajno blaženstvo, mir, slavu i moć. Tvoje je ime sveta biđa mantra¹¹. Moja je želja da se u ovom svijetu ponovno rodim i donesem ljudima dar Tvoga svetog imena. I kad nauče štovati Tvoje ime dostići će blaženstvo i sreću u ovom i onom svijetu. U svom neznanju mnogi Tvoji učenici gledaju na svjetovna zadovoljstva kao na najviši cilj života i zato će se sljedeći put roditi na Zapadu. Neki već tamo žive, a ostali će ih slijediti. Ako mi ispuniš ovu želju, tada ću pronijeti Tvoju svjetlost čitavim svijetom! To je milost za koju Te molim.“

Mahaprabhuđi mu je s ljubavlju odgovorio: „Neka bude kako želiš. Tvoja se duša sjedinila s Najvišim. Onaj tko se sjedini s Bogom postaje Śiva, najviše Jastvo. Tvoja će se želja ispuniti u sljedećem životu, a ja ću i tada biti uz tebe.“

Pošto mu je Mahaprabhuđi ovo obećao, Śri Mangilalđi se poklonio do stopala Gurudeva koji ga je blagoslovio spustivši ruke na njegovu glavu. Tada je Śri Mangilalđi otpjevao Om i njegov je životni dah napustio ljudski oblik kroz Brahmarandhru i postao jedno s Božanskim.

Ovo se zbilo u deset sati ujutro, a točno u to vrijeme u Bola Gudi udaljenoj više od dvije stotine kilometara, Ram Singhđi je stajao ispred aśrama kada je iznenada kraj sebe ugledao Śri Mangilalđija.

Zaprepašteno ga je upitao: „Kako to da si ovdje? Mislio sam da ćeš danas u svom domu u Harsoru napustiti ovaj svijet? Śri Svami Śankar Puriđi otišao je tamo da bude s tobom a i ja sam to želio ali su me dužnosti zadržale.“ Śri Mangilalđi mu je uz svoj vedar osmijeh odgovorio: „To nije važno. U ovom svijetu maje istina i neistina često teku zajedno. Dođi, pođimo u naš aśram.“ Tu mu je pokazao pećinu za meditaciju i rekao: „Na ovom sam mjestu postigao samospoznaju, a ovdje je sjedio i moj voljeni Gurudev. To mjesto priraslo je mom srcu i zato bih imao jednu molbu – da se meni za uspomenu, kada napustim ovaj svijet, tu podigne spomenik.“

Još su malo razgovarali, kad se Ram Singhđi ispričao rekavši: „Oprosti, molim te, ali moram nešto važno obaviti. Vraćam se za par minuta, pa ćemo nastaviti razgovor.“ Krenuo je i kad se nakon nekoliko koraka okrenuo, vidio je kako se Śri Mangilalđi rastapa u svjetlosti. Ram Singhđi je pomislio da je riječ o priviđenju pa se još neko vrijeme ogledavao ne bi li ga ugledao, ali Śri Mangilalđiju nije više bilo ni traga ni glasa.

Sutradan je Ram Singhđi primio brzojav u kojem su ga obavijestili da je Mangilalđi napustio ovaj svijet u deset sati prethodnog dana. Tad je shvatio da je bio svjedok čuda koje mu je Śri Mangilalđi izveo svojom duhovnom snagom i zbog toga se osjetio posebno blagoslovljenim.

Život Śri Mangilalđija zlatni je primjer svima onima koji žive obiteljskim životom i obavljaju svoje radne dužnosti da i oni mogu dostići najviše duhovne vrhove, mada je uvriježeno mišljenje kako je duhovni život namijenjen smo onima koji su se svega odrekli.