Mahamandaleśvar Śri Svami Lalananda Puri

U mjestu Pava u pokrajini Nagor, u Rađasthanu, u obitelji Gosvamija živio je duhovan čovjek Śri Sunda Puriđi. Njegov sin Lalananda je bio i Mahaprabhuđijev nećak. Dječak je bio drago i ugodno dijete, a zbog svog izgleda i uvijek vedrog osmjeha nalikovao je anđelu. Već u ranom djetinjstvu osjećao je čežnju za Bogom te je već tada meditirao i odlazio na satsang.

Možda bi trebalo objasniti kako izgleda pravi satsang ili bolje reći kako je izgledao prije, dok ljudi nisu postali toliko zauzeti i preokupirani poslom kao danas!

Sat znači istina, a sang društvo. Satsang znači okupljanje duhovnih posvećenika da bi govorili o istini, o Bogu. Provodi se uglavnom u posvećenosti inkarniranom, utjelovljenom Bogu, a posvećenici se okupljaju u hramu, aśramu ili u nečijem domu i pjevaju bhađane i druge duhovne pjesme. Satsang vodi Svami, svećenik ili svjetovna osoba koja zna protumačiti svaki stih bhađana, razjašnjavajući suštinu svakog pjesničkog izraza i njegovo puno značenje. Satsang često traje cijelu noć, a u zoru je molitva nakon koje se dijeli praśad. Na žalost, ovi radosni cjelonoćni satsanzi danas su rijetki. U gradovima se ljudi uglavnom sastanu na sat vremena, a umjesto da sami pjevaju oni slušaju snimljene bhađane, popiju čaj i raziđu se kućama. Međutim, ne tako davno, indijske su žene na vjenčanjima znale pjevati tri ili četiri noći zaredom, a da ne ponove ni jednu pjesmu. One su možda bile nepismene, ali su mnogo toga znale napamet. Današnje djevojke u gradu ne znaju ništa drugo osim nekoliko zabavnih pjesmica. Zbog toga su izgubljena mnoga blaga u cijelom svijetu, a ljudi danas znaju više o filmskim zvijezdama nego o svecima i filozofima vlastitog naroda.

Ali kad je Lalananda bio dječak nije bilo ni filmova ni radija, a satsanzi koje je on toliko volio trajali su cijelu noć. Tamo bi provodio sate i s punom pozornošću slušao i upijao mudrost.

Jednom je takav satsang vodio mahant¹ Dajal Puriđi iz Kharadije, vrlo sveti redovnik. Satsang je bio vrlo dobar i dok je Dajal Puriđi pjevao, dogodilo se da je dječak Lalanand pozorno slušajući bhađan ušao u samadhi² i u tom stanju svijesti ostao tijekom cijelog satsanga. Dajal Puriđi je bio očaran: „Ja sâm nikada nisam imao iskustvo tako dubokog i trajnog samadhija, niti sam tako nešto vidio. Kakav dječak! Vjerojatno je u prethodnom životu bio veliki svetac.“ Tada je Mahant odlučio usvojiti Lalanandađija i odgojiti ga kao svog nasljednika, jer je bio siguran da će on dostići poštovan položaj mahamandaleśvara³.

Dajal Puriđi je objasnio ove svoje planove Lalanandađijevim roditeljima i zamolio ih za dopuštenje da ga odvede u aśram. Budući da su bili duhovni ljudi, to je za njih bila velika čast: „Uvaženi gospodine, ako je to vaša želja, možete povesti naše dijete. Svi smo mi Božja djeca i braća od jednog oca. Naka naš sin dobro uči i ostvari sve te čudesne stvari koje ste za njega planirali.“

Tako je mahant Dajal Puriđi odveo Lalanandađija u Kharadijski Math (samostan), gdje ga je podučavao i brinuo o njemu s velikom ljubavlju. Bio je vrlo sretan što kraj sebe ima tako čisto, mirno i zadovoljno dijete. Sreća koja je zračila iz dječaka bila je zarazna, pa je njegov staratelj osjećao toplinu kadgod bi ga pogledao.

Kada je Lalanand odrastao, naslijedio je Dajal Puriđija na mjestu predstojnika Matha i kao što je stari mahant predvidio, dostigao je i poštovani položaj mahamandaleśvara, predstojnika skupine aśrama.

Lalanandađi je savjesno obavljao svoje svakodnevne dužnosti, ali ga one nisu potpuno ispunjavale i osjećao je kako mu nešto nedostaje za unutarnje zadovoljstvo. Njegovo je srce stalno bilo zaokupljeno potrebom da pronađe Gurua, samorealiziranog Učitelja. Konačno je jednom stigao do Mahaprabhuđija. Zatim ga je počeo radovno posjećivati u Śri Deva Dungari Aśramu gde su riječi Gurudeva počele ispunjavati prazno mjesto u njegovu srcu.

Jednog se dana potpuno prepustio Mahaprabhuđijevom vodstvu i rekao: „Gospode, ispunjen sam velikom čežnjom da me prosvijetli Tvoja božanska svjestlost. Molim Te, nadahni moje srce.“ Mahaprabhuđi je odgovorio: „Bit će tako. Bit ćeš iniciran na Gurupurnimu. Na taj ćeš dan spoznati svoje istinsko Jastvo.“

Na Gurupurnimu, dan punog mjeseca koncem lipnja ili početkom srpnja, Lalanandađi je u zoru stigao u aśram i pozdravio Mahaprabhuđija ovom molitvom:

O, božanski zaštitniče, Mahaprabhu Dip, ovo je moja molitva tebi! *⁴
Vodi me preko oceana maje i oslobodi svih okova svijeta.
Ti si osloboditelj i zaštitnik svih svetaca.
Sveznajući, Ti si nepromjenjiva ljubav.
Ti si izvor Svog Jastva,
Ti si prisutan u cijelom univerzumu,
Ti si u svim bićima,
u suncu, mjesecu i zvijezdama.
Ti vodiš svoje sljedbenike pravoj dharmi.
Ti si uobličeni Brahman, Gospod moga srca.
Lalananda kaže: Ja sam Tvoj posvećenik.
Blagoslovljena nek' je zemlja pod stopalima Tvojim.

Zatim je otpjevao ovaj bhađan:

Moj Guru, Učitelju, izvore blaženstva, ishodištu svijeta! *⁵
Vječna radosti što božanskim blagoslovom zračiš,
u Tebi utočište nalazim.
Ti si osloboditelj, Ti si jedini koji djeluješ.
Istodobno si i Śiva i Stvoritelj univerzuma.
Ti si održavatelj svega što postoji i razaratelj sveg zla.
Ti si Bog.
Čak ni Vede te ne mogu riječima opisati.
Tebi, Zaštitniče i Spasitelju čitavog svijeta
posvećujem svoje tijelo, um i imanje.
O, Mahaprabhuđi, božanska svjetlosti, Lalananda te moli,
dopusti mi da budem uz Tebe!

Mahaprabhuđi se blagonaklono nasmiješio i blagoslovio Lalanandađija položivši ruku na njegovu glavu. Božanska je snaga Gurudeva ispunila Lalanandađijevo srce i dostigavši prosvjetljenje postao je jedno sa svim. To ga stanje više nikad nije napustilo. Dan i noć Lalanand je svijetlio čistim plamenom božanske radosti u prisutnosti Gurudeva. Dostigao je stanje veragje, potpune svijesti o Bogu.

Bio je to znak Guru Kripe, milosti Gurua. Kroz samo jedan pogled Božanskog Učitelja kakav je Mahaprabhuđi, učenik postiže samospoznaju, ali za to je potreban čist i potpuno predan učenik koji će primiti Guruov blagoslov duboko u svoje srce.

Može li običan čovjek razumjeti što je postalo njegovo biće? Lalanandađi je to objasnio u sljedećem bhađanu:

Ti ne znaš stanje moga uma. *⁶
Probola me strijela Satgurua
i s njom sam odletio u vječnost.
Sreo me je i potekoše mi suze.
Svaki mi je živac zatitrao
kad sam se ispunio svjetlošću Istine.
Tu slatku bol srca samo sveci znaju.
Bez svijesti sam na zemlju pao
i srce se moje raspuklo.
Tu bol ne razumiju ni liječnik ni sudac,
samo oni je znaju koji istu ranu nose.
Savršenog sam Učitelja našao,
Gospoda Mahaprabhu Dipa.
Svijet moje svijesti preobrazio je strijelom svojih riječi,
i ta je rana uzvisila i oslobodila moj um.
Lalananda kaže: Sve su moje brige nestale
i moj život sja blistav poput izlazećeg sunca.

Lalanandađi nam je, također, ostavio i jednu pjesmu o Mahaprabhuđijevoj milosti:

Našao sam istinskog Učitelja, *⁷
koji mi je podario milost i osvijetlio Istinu.
Od mene nije traženo da obrijem glavu ni da puštam dugu kosu,
da bušim uši, ili pepelom se posipam.
Nisu tražene ni magija, tantra ni hodočašća.
Nisam se morao kupati u Gangi, niti špilje kopati.
Nisam vježbao asane ni pranajame,
niti sam postio ili štovao neki kip.
Vječnu zahvalnost dugujem svom Guruu,
koji me oslobodio svjetovnih stvari.
Zahvaljujući njemu jedinu sam Stvarnost spoznao.

Śri Lalanandađi je napisao stotine bhađana i pjesama. Ti uzvišeni stihovi uglavnom veličaju Mahaprabhuđijevu slavu. Pored toga pisao je i o duši, božanskom Jastvu, istini, stvarnosti, religiji, jogi. Njegova je poezija sabrana u knjizi „Śri Lalananda Bhađan Bodh Prakaś“. Pisao je na učenom hindiju i sanskritu. Njegovi su satsanzi bili slavni, jer on je bio lakšarthi, mudrac koji je ostvario svoj cilj te sada druge može podučavati o putu koji tom cilju vodi. Na koncu svog života, uz pomoć svoje jogijske snage, sjedinio se s Najvišim i u samadhiju napustio ovaj svijet.