Śri Svami Śivananda

U selu Ćhoti Khatu živio je thakur Śri Balavant Singhđi Đodha Rađput. Taj je vladar imao samo jednog sina, Śri Savai Singhđija, koji je bio hrabar mladić velike snage i inteligencije. Nakon susreta s Mahaprabhuđijem, Maharađin sin bio je odan i redovan posjetilac aśrama. Kaže se da smo onakvi s kakvima se družimo. Ako se, na primjer, družite s onima koji uzimaju drogu, oni će ubrzo i na vas prenijeti tu naviku. A ako ste u društvu svetog čovjeka, to će najvjerojatnije pridonijeti vašoj svetosti. U nazočnosti pravog sveca dogodit će vam se mnogo toga čudesnoga. Duhovno buđenje i razvoj doći će sami od sebe, jer Oslobođeni začinje oslobođenje. Sve skrivene snage u učeniku otkrivaju se i bude milošću Učitelja.

Prije nego što nastavim, moram zastati i zamoliti vas da razmotrite slijedeće. Zamislite da ste našli legendarni paras, kamen koji željezo može pretvoriti u zlato. Dakle, uzmete komad željeza i taknete ga tim kamenom. Ali, ništa se ne dogodi. Iz toga možemo izvesti dva zaključka: ili taj kamen nije pravi ili dodir kamenom nije izveden ispravno. Isto načelo važi i u susretu sa svetom osobom. Ako sretnete Učitelja i ništa se ne dogodi u smislu duhovnog buđenja, onda ili ta osoba nije pravi Guru koji je postigao samospoznaju ili sumnje i druge negativne osobine u vama sprječavaju pun kontakt s njim. Od vas se nikad ne traži slijepa vjera već usavršavanje vaših osobina. Neprekidno radite na svom proćišćenju – meditirajte, molite, služite, mislite na Boga i onda strpljivo čekajte rezultate.

Tako je Śri Savai Singhđi zahvaljujući svojim vrlinama i dobrim djelima došao k Mahaprabhuđiju. Zračenje Gurudeva prodrlo je duboko u Śri Singhđijevo srce i trenutačno je osjetio obilje božanske ljubavi. Njegova se duhovnost probudila. Shvatio je prolaznost ovog svijeta i postao ravnodušan prema svim svjetovnim zadovoljstvima, jer se želje njegova srca zamijenjene samo jednom jedinom čežnjom – sjedinjenjem sa Svevišnjim.

S velikim poštovanjem ali nepokolebljivo, Śri Savai Singhđi je obavijestio svoje roditelje: „Neću više živjeti s vama jer se želim odreći svijeta i služiti čovječanstvu, upućujući na put istine one koji su ga izgubili.“

Roditelji su mu, duboko potreseni, odgovorili: „Ti si naš jedinac. Kako nam to možeš učiniti? Tko će nastaviti obiteljsku lozu?“ Bili su nesretni jer su već planirali vjenčanje svog sina. U Indiji je uloga najstarijeg sina izrazito važna, a ako je on još i jedinac, onda on preuzima potpunu odgovornost za opstanak obitelji i brigu za njezine stare i bespomoćne članove.

Śri Savai Singhđi je odgovorio blago, ali ne umanjujući odlučnost svoje namjere: „Ako se sin ne može brinuti o vama, onda morate naći oslonac u Bogu, koji je zaštitnik svih. Kad biste imali toliko ljubavi i vezanosti za njega koliko imate za mene, bila bi to vaša vrata oslobođenja. Ako je produženje obitelji toliko važno, onda budite mirni jer će moj stric uskoro dobiti sina koji će se brinuti za obitelj. Pomirite se s mojom odlukom jer se ja neću predomisliti. Obećao sam i to ću obećanje održati čak i po cijenu života.“

Držeći se date riječi Savai Singhđi je postojano izdržao sve pokušaje da ga ponovno vrate svjetovnom životu. Budući da je prošao sve provjere svoje ustrajnosti, pokazao je da je dostojan da bude primljen u red sannjasija. Za tu je prigodu pripremljeno veliko slavlje, a Mahaprabhuđi mu je tijekom tradicionalne sannjas-dikše¹ dao novo ime – Śri Svami Śivananda. Ispunjen blagom Mahaprabhuđijeve milosti novi je Svami spontano otpjevao ovu molitvu posvećenu Gurudevu:

Atma u svemu je besmrtna, ona je Bog. *²
O, Gurudev! Kao ta Atma, Ti u svakom živiš.
O savršeni, dušo svih bića, čista Atmo!
Tvoj istinski oblik je sveobuhvatan poput neba.
Meditacija na Tebe otvara oči za znanje
o onom što je bez početka i kraja.
Atma je neograničena, iznad svega,
najviša, neopisiva i beskonačna.
O, zaštitniče svih bhakta!
Sretni su oni koji Tebi mogu prići.
Najviši je izvan svih elemenata,
a boravi među nama.
Svi jogiji i sveci meditiraju na Njega,
da dostignu najviše blaženstvo.
Moje najdublje štovanje Tebi,
moj Satguru Mahaprabhu Dip!
Tvojom milošću se posvećenici oslobađaju tereta svijeta
i prelaze ocean neznanja.
Ovo je Śivanandina molitva Tebi,
o, sveznajući i sveprisutni.

Śri Svami Śivananda poznavao je znanost joge još od djetinjstva, tako da je njegovo unutarnje Jastvo već bilo pripremljeno. Čim ga je Mahaprabhuđi blagoslovio, istoga je trenutka ušao u samadhi, transcendentno stanje svijesti i spoznaje Boga u kojemu znalac, znanje i objekt znanja postaju jedno. U tom trenutku sjedinjenja individualne svijesti s božanskim svjetovna patnja i nevolje nestaju i čovjek spoznaje vječnu radost. Ego je rastočen u kozmičkom jedinstvu i dostignuto je oslobođenje od svih karmi.

Śri Svami Śivananda iskopao je malu podzemnu prostoriju za meditaciju u blizini aśrama i u njoj proveo mjesec dana u potpunoj osami. Prije nego što se zatvorio u nju, dao je posebne upute da nitko ne otvara vrata dok ne čuju da intonira OM. Bez hrane i vode ostao je tamo u stanju samadhija, koje se naziva i stanje bez disanja.

Nakon mjesec dana, učenici koji su vani čekali začuše zvuk OM-a što je značilo da se svijest jogija vratila u ovaj svijet. Stotine ljudi okupilo se čekajući na njegov blagoslov kada izađe. Mahaprabhuđi je otvorio vrata i naredio dvojici učenika da pomognu iznijeti Svamija Śivanandu. Njegovo je tijelo bilo kruto, izgubio je na težini, ali je inače bio dobro. Mahaprabhuđi mu je dao sok od naranče, a nakon nekoliko dana i malo mlijeka sa prekrupom. Neko se vrijeme trebao pridržavati posebne dijete propisane za takve situacije i nakon osam dana potpuno je povratio tjelesnu snagu. Sigurno je da je ovo bio izrazit dokaz kako naše živote ne održavaju samo hrana i piće.

Zamoljen da objasni zašto je učinio tako veliki tapas, Svami Śivananda odgovorio je bhađanom:

Braćo moja, tako je teško kontrolirati um. *³
To je moguće samo uz blagoslov Gurua.
Um se kreće brže od munjevite crne guje,
stvarajući mnoge valove i oblike.
Gurudev živi u lotosu srca.
Usmjerite um svoj tamo da se svi valovi slome.
Potpuni oblik savršenog Jastva
u četiri je slova⁴ skriven.
Bez njih ego vam viđenje zastire,
i mnogo toga ćete vidjeti, ali ne i ono Jedno.
Kada se prana i apana podignu,
i na desetim vratima smire,
tad ćete vidjet Božansko - vaše istinsko Jastvo -
i plamen će vaše svijesti prijeći u prosvjetljenje.
Neposrednim vodstvom svog Satgurua
Bhagavan Śri Dip Narajan Mahaprabhuđija,
Svami Śivananda je to spoznao,
i život besmrtni primio.

Mnogi su uvidjeli da je Svami Śivananda dostigao samospoznaju te su dolazili k njemu pitajući ga za savjet. Neki su pitali što znači milost Gurua. Kao objašnjenje Śri Śivananda je otpjevao sljedeći bhađan:

Milost Gurua ja ovako shvaćam: *⁵
On je stablo bez korijena i grana,
slatkih plodova puno.
On je beskrajan, neuobličen i neopisiv.
Njegovi cvjetovi nam k istini pokazuju put.
On je nevidljiv, vječan i nepromjenjiv.
Drvo prekriveno cvjetovima koji nebeske plodove daju.
On je izvan svakog ljudskog poimanja.
Iz njeg ljubav na sve strane teče.
On stoji sam i raste bez vode,
izvan početka i praznine, nedokučiv.
Mnoge velike duše, mudraci i sveci
pjevaju u Njegovu slavu.
Našao sam Mahaprabhuđija,
savršenog milostivog Gurua.
Spoznati Njega znači promijeniti sebe.
Guru predstavlja vrata u blaženstvo.
Svojim milostivim pogledom,
On mi je otkrio tajne Najvišeg.

Posjetitelj koji je Svami Śivanandu poznavao više godina, upitao ga je zašto je napustio svoj udoban život i postao svami, a on mu je sa smiješkom odgovorio: „Kao što čovijek napušta svoj dom u selu da bi izgradio kuću u gradu, tako sam i ja ostavio svoju kuću da bih sagradio novu u Brahma Loki⁶.“

Posjetitelj je zatim upitao: „Gdje je ta kuća? Molim te, pokaži mi je?“, a Śivanandađi je ponovno zapjevao:

Otkrio sam jedinstveno i čudesno boravište mog Gurua. *⁷
Vidio sam ga kako unutar Jastva blista.
Prosvijetljena božanskom svjetlošću, bez sunca i sjene,
ta kuća je predivna i neprocjenjiva.
Samo je nekoliko velikih duša može naći.
Njezina je veličanstvenost neopisiva,
ni Vede ni Purane opisat' je ne mogu.
Zvuk Om So'ham tu kuću ispunjava,
Neuobličen, slobodan i transcendentan.
Mahaprabhuđi, moj milostivi i savršeni Učitelj,
do te kuće mi je pokazao put.
Zahvaljujući Njegovoj milosti,
Svami Śivananda je našao kuću Stvarnosti.

Slušatelji su shvatili što je Śivananda mislio kad je spomenuo kuću u Brahma Loki jer je materijalno vlasništvo samo prolazna iluzija. Mnogi su kraljevi i prinčevi, pa i sam Buddha, napustili svoje svjetovno bogatstvo da bi stekli duhovno boravište koje je izvan kruga rađanja i smrti.

Otac Svami Śivanande prima sannjas dikšu

Kao što je Svami Śivananda obećao, njegov je stric dobio sina koji je nastavio obiteljsku lozu. Njegovo je ime Śri Rađ Singhđi i još i danas živi kao vjerni Mahaprabhuđijev posvećenik.

Zahvaljujući iznimnim događajima koji su se zbili u njegovoj obitelji, otac Svami Śivanande je dobio nadahnuće da počne vježbati jogu. Njegova je vjera u Mahaprabhuđija postojano rasla, pa je s vremenom i on postao svami. Mahaprabhuđi ga je inicirao i dao mu ime Śukadevananda Puri. On je s vremenom postao veliki siddha jogi. Na žalost, postao je svami tek u kasnim godinama svojega života. Čovjek bi trebao ranije slijediti svoj duhovni zov.

Religijska konferencija o hinduizmu

Svami Śivananda je često putovao u pokrajine Uttar Pradeś i Panđab, šireći tamo Mahaprabhuđijevo učenje. Jednom je u Đalandharu sudjelovao na velikoj konferenciji o hinduizmu i svojim je riječima oduševio slušatelje. Posebno duboko ih je dojmio bhađan:

Probudite se prijatelji! *⁸
Zašto tako čvrsto spavate?
Ogrnuti ste neznanjem, a to ne shvaćate!
Reći ću vam istinu. Braćo, poslušajte me!
Ako ne slijedite pravila dharme,
tad koji je smisao ljudskog rođenja?
Zar ne osjećate sram i kajanje?!
Vi ste zaštitnici cijele kreacije,
i ne biste trebali razarati.
Možete biti bogovi, ali vam je društvo demona draže.
Zar se ne stidite zbog toga?!
Moj Satguru, Bhagavan Śri Dip Narajan Mahaprabhuđi
probudio me svojom riječju.
Probudite se za istinsku duhovnost!

Svi nazočni, a među njima i cijenjeni Śri Nitjananda, prepoznali su uzvišenu božansku snagu koja im je govorila kroz Svamija Śivanandu.

Zvuk je oblik Svevišnjega

Dragi čitatelji, Svami Śivananda je rijetko držao dugačke govore. Uglavnom je samo odgovarao na pitanja i to najčešće poezijom i bhađanima. Njegove su pjesme izvirale iz ishodišta svega postojećeg, iz Boga.

Postati svami znači posvetiti svoj život spoznaji izvora univerzuma, otkrivanju jedine stvarnosti i vraćanju svome pravom duhovnom domu iz kojega svi potječemo. Naše postojanje u ovom svijetu traje samo trenutak, a mi pripadamo vječnosti. Svami se posvećuje unutarnjem putu otkrivanja Atme koja je Paramatma, sveznajuća i sveprisutna. On više nije vezan za obitelj niti za bilo koju osobu, odgovoran je za sve, a njegov je dom cijeli univerzum.

Jednom su Śivanandu upitali odakle je, a on je ovako odgovorio:

Prijatelji, potječem iz praznine, *⁹
Gdje nema rađanja, smrti, ni sudbine.
Tamo gdje sve je blagoslov on živi, besmrtan,
u svjetlosti Guruove mudrosti.
Moje biće i u ničemu i u svemu prebiva.
Neustrašiv sam jer živim u Guruovoj milosti.
S nirgunom se bez straha odvezujem od svega.
U neuobličenom sam našao Najviši cilj.
Prepoznao sam blagoslov u Guruovom pogledu.
Praznina izvan praznine je puna božanskog postojanja,
izvan dosega osjetila i intelektualne moći.
Vidio sam božansko svjetlo sveobuhvatnog, vječnoga Brahmana,
vidio sam nevidljiv sjaj, zemlju božanskih boja.
Vidjevši to ushićen sam se smijao.
To je zemlja kojoj pripadam, to je igra božanske prirode.
Kroz Gurua sam spoznao jedinstvo bez dvojnosti,
Jedno sam s Univerzumom.
Sve je Jedno.
Milostivi, vječni Śri Dip me doveo u tu božansku zemlju.
Svami Śivananda je našao utočište u svom Guruu,
i kroz njega ostvario Najvišeg.

U tom bhađanu nadalje objašnjava kako sva bića potječu iz istog izvora, besmrtnog, božanskog i neuništivog.

„Ah, da“, odgovarali su ljudi pritom mudro klimajući glavama, „sada razumijemo i žao nam je što smo ti dosađivali svojim neznanjem. Hvala ti. Tvoji su roditelji zacijelo sretni što imaju takva sina. A kojoj kasti pripadaš?“

Svami Śivananda ih je suosjećajno gledao smiješeći se: „Vidim da još niste potpuno shvatili. Čovjek ne bi trebao cijeniti mač prema ukrašenim koricama, nego po njegovoj oštrici. Ono što je bitno nije rasa, kasta ili vjera neke osobe, već njezino znanje o istini. Moji rođaci i preci su oni koji razumiju božansku riječ.“

A ljudi su ga upitali: „Zašto su riječi tako značajne i što je to božanska riječ?“ A Svami Śivananda je zapjevao:

Moji rođaci su oni koji razumiju ove riječi. *¹⁰
Riječima dajemo i uzimamo.
Riječima govorimo, razumijemo i spoznajemo.
Kamo god krenuli, bez riječi tamo ne možemo stići.
Riječi nas zbližavaju, riječi nas ujedinjuju.
Riječi podižu našu svijest.
Pomoću riječi postajemo jogiji.
Pomoću riječi stječemo mudrost.
Pomoću riječi postižemo oslobođenje.
Pomoću riječi prepoznajemo Boga kao sargunu i nirgunu.
Riječi su Brahman i riječi su maja.
Svami Śivananda kaže:
Pomoću Njegovih božanskih riječi prešao sam ocean.

I tako su ljudi razumjeli ono što je zapisano u Vedama:

NADA RUPA PARABRAHMA – Zvuk je oblik Svevišnjega.

Svami Śivananda je bio vrstan glazbenik, stručnjak za sitar, tablu, flautu i harmonij, a imao je i prekrasan glas. Svoj je život posvetio i borbi protiv zloupotrebe droge i mnogima je pomogao da se oslobode takve vrste ovisnosti. Bio je popularna i priznata osoba, a njegova je slava dosezala daleko izvan granica Rađasthana.

Istinsko hodočašće

Svami je Śivananda imao prijatelja iz Guđarata, Svamija Akhandanandu, koji je sa skupinom sadhua odlazio na hodoćašće, te je i Śivanandu pozvao da im se pridruži: „Svamiđi, posjetit ćemo sveta mjesta naše zemlje i bilo bi nam drago kad bi nam se i ti pridružio. Tvoji bhađani i znanje bili bi nam veliko duhovno nadahnuće.“

Svami Śivananda se nasmiješio i ovako zahvalio na ljubaznu pozivu: „Razmislimo na trenutak o značenju ovakvih hodoćašća. Mjesto hodoćašća je tamo gdje je nekoć živio neki svetac i gdje su ga posjećivali ljudi koji su žudjeli za njegovom mudrošću. Ali taj svetac više tamo ne živi! Ako zaista tragate za Bogom i niste krenuli tek na nekakav pobožni odmor, onda je besmisleno putovati od mjesta do mjesta slijedeći tragove svetaca. Samo čovjek sâm može biti pobožan, nikako njegovo putovanje. Povucite se radije na neko tiho mjesto i usredotočite se na Boga, meditirajte na Njega, jer Bog je tamo gdje ste vi! Kaže se, ako pokušate ovladati mnogim stvarima, izgubit ćete sve, ali ako uspijete ovladati jednom od njih, dobit ćete sve. Zato se usredotočite na tu jednu stvar i dobit ćete blagoslov savršenstva! Pogledajte drvo. Njegove listove, grane, pupoljke i plodove – sve crpi hranu iz korijena. Ako želite napojiti listove, morate zaliti korijen, inače ćete uzalud potrošiti vodu.“

Čuvši ovo, jedan od svamija primijeti: „Ali, Svamiđi, zar posjećivanje svetih mjesta ne znači vraćanje korijenima? Nisu li ona izvor duhovnog nadahnuća i buđenja?“

„Ne!“, odgovorio je Svami Śivananda. „Plod duhovne prakse sazrijet će jedino ako se predamo Guruu. Bez Gurubhakti¹¹ sve je uzalud. Onaj tko spozna Jastvo, sam postaje mirisni cvijet božanskog. Nikakav kip ili kamen bez obzira na to koliko mu se posvetite, ne može vam pokazati put k istini jer su ti spomenici samo svjedoci božanskog. Ono što morate tražiti je svetac osobno, Samoostvareni, koji zna put do Boga iz vlastitog iskustva. Samo vas živi Učitelj može voditi iz tame neznanja (gu) u svjetlost znanja (ru). On je vaš duhovni Učitelj, vaš Guru. Sve su manifestacije maje prolazne i tvore carstvo neznanja. No božanska istina vječno sja i ne mijenja se u vremenskim dimenzijama prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, neomeđena također i dimenzijama prostora.

Prijatelji, kad vaše molitve budu uslišane i kad sretnete Satgurua, vidjet ćete da cijeli univerzum postoji unutar njega i da je on svuda i u svemu. Vidjet ćete da su sva sveta mjesta, svi bogovi i svi sveci u njemu. Ako ga nađete, više nikamo nećete morati ići. Posebno su blagoslovljeni oni koji mogu živjeti uz svog Gurua. Sretnici su oni kojima je dopušteno služiti mu kao i oni koji ga viđaju samo s vremena na vrijeme, ali ga stalno nose u svojim mislima. Dragi prijatelji, kao što vas puki ulazak u banku neće obogatiti, tako vam ni hodočašće u mjesta gdje su nekoć živjeli mudraci neće udijeliti mudrost. Istina se dostiže vježbom i iskustvom. Da biste našli duhovno blago unutarnjeg Jastva, morate pronaći pravi ključ, a Guru je onaj koji ga posjeduje.“ Tada je Svami Śivananda otpjevao ovaj bhađan:

Svi spisi kažu da je pravi cilj hodočašća *¹²
mjesto gdje boravi Guru.
Tamo se okupljaju pravi učenici
i kupaju u svetim vodama Spoznaje.
Tu će iskusiti Istinu,
i naučiti razlikovati stvarnost od nestvarnosti.
Tu se ispunjavaju sve želje tragalaca,
i oni tu dostižu cilj samospoznaje.
Oslobođeni od rađanja i smrti,
ujedinjuju se s Najvišim.
Slava Gurudevu, Mahaprabhu Dipu!
Koliko je zahvalan Svami Śivananda
što je tu našao savršenstvo.

Svami Akhandanand i ostali hodočasnici nikada nisu nastavili svoje putovanje, već su brojne blagoslovljene dane proveli na nadahnutim satsanzima Svamija Śivanande. Na kraju su se od njega oprostili iskazujući mu duboko poštovanje.

Svami Śivanandino sjedinjenje s Brahmanom

Mnogo je godina Svami Śivananda dovodio ljude na pravi put, podučavajući istinu na satsanzima i predavanjima. Njegovi najljepši bhađani sakupljeni su u knjizi „Śri Śivananda Vani Prakaś“. Na koncu svojega zemaljskog života napustio je fizičko tijelo uz pomoć znanja joge i u skladu s božanskom voljom sjedinio se s kozmičkom svijesti.