Svami Brahmanand Maharađ – vrsni glazbenik

Pandit Śri Đethamalđi iz Hijadesara u pokrajini Bikaner imao je sina Ganeśmala kojega je privlačio duhovan način života. Dječak je od najranijeg djetinjstva osjećao privrženost Bogu. Posebna su mu ljubav bile duhovne pjesme, bhađani i kirtani i kadgod bi Svamiji ili sadhui prolazili njegovim krajem uvijek bi odlazio na satsang. Da bi što bolje razumio duhovne spise, odlučio je naučiti sanskrit te je uskoro ovladao tim lijepim, ali i teškim jezikom.

Kad je Ganeśmal malo odrastao, sreo je neke jogije lutalice i od njih naučio hatha-joga krije¹, koje je potom redovno primjenjivao. Tada je počeo živjeti asketski, u brahmaćarji², izučavajući svete spise Gite, Ramajane i Upanišada.

Na satsanzima je običavao pjevati bhađane, a svojim slatkim i melodičnim glasom privlačio je mnoge slušatelje.

Jedna od njegovih osobitosti bila je i strogo pridržavanje određenih vedskih pravila kao što je uzimanje isključivo one hrane koju je sâm pripremio. Sveti tekstovi kažu da ozbiljan duhovni tragalac treba jesti samo satvičnu hranu³. To su one namirnice koje nemaju negativnih utjecaja na tijelo, um ili svijest. Izbjegavanjem određene hrane čovjek osjeća kako u njemu raste mir i staloženost, poboljšava se ravnoteža tijela i uma, umanjuju se želje, lijenost, netrpeljivost i agresivnost. Osoba koja kuha također je važna jer kuhati treba s ljubavlju, ponavljajući molitvu ili mantru i misleći na to da je taj obrok namijenjen Bogu. Tada ta hrana postaje sveti praśad i prenosi ljubav onima koji će je jesti.

Ako čovjek jede kupljenu i već pripremljenu hranu, ne može znati tko ju je kuhao, štoviše u većini restorana financijska je dobit jedini motiv zbog kojeg se hrana priprema. Često se i kod kuće ne kuha s ljubavlju. Dakako, kao i u svemu, ovaj oprez s hranom može biti pretjeran, pa je i Ganeśmalđi sigurno griješio zbog pretjerane probirljivosti u jelu.

Ipak, on je imao i mnogo dobrih osobina. Bio je inteligentan i oštrouman, uživao je u razgovorima i raspravama s učenim ljudima. Svojim bi obrazovanjem impresionirao svakog sugovornika i s lakoćom je mogao pobijediti u svakoj raspravi koristeći svoj hitri mozak i tananu sposobnost izražavanja. Ali zahvaljujući tim darovima i talentima vremenom je upao u zamku ega i počeo se raspravljati i izazivati obrazovane ljude samo radi intelektualnog zadovoljstva i s ciljem da bude zapažen. Također je posjedovao iznimnu hipnotičku moć, poput one Gumnarama ili krotitelja zmija, kojom je mogao onesvijestiti ljude. Zloupotrebom tih sposobnosti uspio je povrijediti mnoge i nanijeti im tešku nepravdu.

Ganeśmalđi je također činio uobičajenu pogrešku okrivljujući vrijeme u kojemu živi, to jest Kali Jugu, za sve veći osjećaj praznine. Vjerovao je da u ovoj eri nema više pravih Gurua i jogija, ali unatoč tome ostao je predan bogu Krišni i često je potajno oplakivao odvojenost od svog Boga, kao kad jedan od supružnika plače za onime koji je otišao.

Jednoga je dana odmarajući se u jednom od gajeva koji rastu između sela u Rađasthanu sanjao kako pred njim stoji bog Krišna držeći u rukama knjigu i kaže mu: „Autor ove knjige je moja Inkarnacija.,“ Ganeśmal je u snu vidio i naziv knjige: „Śri Dip Puri Anubhav Prakaś – Svjetlost spoznaje Śri Dip Purija “.

Kada se probudio ostao je neko vrijeme sjediti pokušavajući objasniti smisao ovog čudnog sna. Znao je da su snovi često puke maštarije, ali da isto tako mogu sadržavati duboka značenja i istinu. Postupno je postajao skloniji ovom potonjem pristupu, te se počeo pitati tko bi mogao biti taj Mahatma koji je napisao tu knjigu i kako bi ga mogao sresti. Naposljetku je zaključio: „Dobro ću otvoriti oči i ako sretnem toga čovjeka, pažljivo ću ga provjeriti svojim intelektom i moćima kako ne bih bio prevaren.“ Vrijeme je prolazilo i Ganeśmalđi je uskoro zaboravio svoj neobičan san i nastavio živjeti po starome.

Śri Mangilalđi

Mahamandaleśvar Śri Svami Lalanandađi Maharađ

Bhagavan Śri Dip Narajan Mahaprabhuđi

Śri Svami Madhavananda Aśram, Nipal, pokrajina Pali, Rađasthan

Jednom je posjetio svoje rođake koji su živjeli u selu Pilauni u pokrajini Pali. U to vrijeme Mahaprabhuđi je boravio samo desetak kilometara dalje u Śivbag Aśramu u Bola Gudi. Dogodilo se da je u Pilauni Ganeśmalđi sreo jednog Mahaprabhuđijevog učenika i dok je u njegovom domu lijeno pregledavao policu s knjigama, odjednom je ugledao naslov „Śri Dip Puri Anubhav Prakaś“. Taj mu se naslov učinio neobično poznatim. Upitavši domaćina za autora te knjige, dobio je odgovor: „Pisac te knjige je Mahaprabhuđi, naš blagoslovljeni Guru, najveći učitelj i inkarnacija svjetlosti. Ako želiš možeš ga sresti, jer se on sada nalazi u aśramu nedaleko odavde.“ Odjednom se Ganeśmal sjetio svog sna pa je nestrpljivo očekivao susret s Mahaprabhuđijem. Kao što je običavao, počeo je pripremati pitanja i argumente kako bi provjerio Guruov intelekt nakon što bi nad njim upotrijebio svoje hipnotičke moći. I tako je s jednom skupinom krenuo u Śivbag Aśram.

Kada su stigli, Mahaprabhuđi je sjedio među svojim sljedbenicima, a Ganeśmalđi se, ne poštujući uobičajene norme pristojnog pozdravljanja, smjestio ispred Mahaprabhuđija i počeo u njega zuriti svojim najjačim hipnotičkim pogledom. Mahaprabhuđijev milostivi osmjeh nije iščezao dok se tiho obraćao gostu: „Tvoje neznanje prikriva prilično opasne sposobnosti, sine moj.“ Uzvrativši mu njegov vlastiti pogled Ganeśmalđijeva se moć odrazila na njemu samome i on je, izgubivši svijest o materijalnom svijetu, naprosto skliznuo na pod. Iznenađeni promatrači su se trgli a neki su se uplašili da Mahaprabhuđi također koristi magijske moći, što dakako nije bilo točno.

Pogled Gurudeva otvorio je Ganeśmalđijev um za sjećanja na prethodne živote i on je ušao u stanje svijesti u kojem je mogao spoznati i razumijeti ukupnu povezanost vlastitog postojanja. Kada je otvorio oči poklonio se Mahaprabhuđiju i rekao mu: „Gospode, u svom sam Te prijašnjem životu sreo kao boga Krišnu, a danas su se obistinili svi moji snovi!“

Zatim je zapjevao:

Sreo sam ovog božanskog Učitelja *⁴
u prethodnim životima,
ali ga nisam prepoznao.
Pun problema, nesretan i izgubljen
spavao sam u ludilu neznanja
i nisam mogao ni znati ni shvatiti
da ću danas sresti svog Gospoda.
Kako sam mogao znati da će mi Gospod doći,
kad moje antahkarane⁵ nisu bile čiste?
Grijesi prošlih života potpuno su me opkolili,
i spavao sam u snu sumnji, pun zabluda i predrasuda.
O Gospode, ovaj je ocean samsare beskonačan,
Pomozi mi da ga prijeđem!
Kroz mnoge sam živote lutao u neznanju,
ali sada mi je milostivi Gospod šapnuo mantru So'ham.
Milostivi Prabhu Dip primio me je u svoje okrilje.
Kroz ljubav prema njemu postao sam jedno s Brahmanom.
Stekavši samospoznaju, neću se više rađati.

Dodirnuvši njegovu ruku, Mahaprabhuđi je rekao: „Ustani, dragi moj sine, i ne jadikuj nad prošlošću. Ti si dio mojeg unutarnjeg Brahme i od danas ćeš se zvati Śri Svami Brahmananda.“ Tada je novoinicirani Svami svojim milozvučnim glasom zapjevao molitvu:

Om! Pozdravljam Te, besmrtni Guru Dip! *⁶
Ti si Brahma, Ti si Višnu, Ti si Śiva!
Ti si Narada, Ti si Śarada.
Ti si meditant, mudrac, svjetlost joge.
Ti si oslobođen, sveprisutan.
Ti si znalac Veda.
Ti podučavaš istinu
i znalac si božanskog imena.
Pozdravljam Te, božanski Učitelju, Guru Dip!
Tvoje mjesto je zauvijek u mom srcu i mojoj svijesti.

Zadovoljan ovom ljupkom molitvom, Mahaprabhuđi je prorekao slijedeće: „Sine moj, Brahmananda, bit ćeš slavan i poznat kao kralj glazbe, Sangitaćarja. Među tisućama pjevača bit ćeš najbolji! Nitko neće moći odoljeti tvom pjevanju i najtvrđa će se srca rastopiti u beskrajnom blaženstvu!“

Kako su se samo začudili oni koji su s Ganeśmalom došli u aśram! Slavili su njegovu dobru karmu zahvaljujući kojoj se njegovo duhovno buđenje tako odjednom zbilo, a on je zapjevao još jedan bhađan:

Gurudev, klanjam Ti se. *⁷
Pokazao si mi svoj istinski, čisti oblik i savršenu svjetlost.
Ti si čista svijest pred kojom iščezava tama.
Prizivanje Tvoga imena rastjeruje teškoće i prepreke.
Tko na Tebe meditira,
oslobodit će se neznanja i dostići blaženstvo.

Ganeśmalđi je, sada imenom Śri Svami Brahmananda, ostao s Mahaprabhuđijem. Njegov intelektualni poriv za razornim kritiziranjem i raspravama nestao je kao i njegovo samoljublje. Odustao je čak i od inzistiranja da jede samo onu hranu koju sam pripremi. Živio je jednostavno i ponizno, potpuno zadovoljan u neprekidnom blaženstvu.

Budući su njegovi rođaci tu iznenadnu promjenu smatrali previše brzom i čudnom, on im je to objasnio sljedećom pjesmom:

Moj me Satguru pogodio strijelom ljubavi. *⁸
Njegove riječi otvorile su skriveni zlatni rudnik znanja,
i spoznao sam blago svog istinskog Jastva.
Tako ispunjen stalnim blaženstvom i skladom
živim u nebeskoj sferi gdje nema straha.
Svjetlost Brahmana položena je u moje srce
i tako ispunjen svjetlošću, oslobođen dvojnosti,
stekao sam samospoznaju.
Sad je moje unutarnje Jastvo
obojeno Satguruom Śri DevpuriđIjem
i milostivim Prabhu Dipom.
O, kako je samo Brahmanand sretan
što je neustrašivost stekao!

Na pitanje kako može istodobno slagati stihove i pjevati, Brahmanandađi je također odgovorio bhađanom:

To moj Satguru govori kroz mene. *⁹
On je bez oblika, besmrtan,
čista svijest koja razgoni sve sumnje.
On je vječan, postojan, njegova je milost beskrajna.
Oni koji dan i noć meditiraju na Njega,
drže maunu¹⁰ i koncentriraju se na dah,
oni spoznaju svoje Jastvo u Njemu.
On je sveprisutan, savršen, čista božanska svjetlost,
beskrajan kao ocean,
Njegov je hram u tvome srcu
i tamo možeš čuti Njegov glas.
Spajanjem prane i apane,
postiže se vječni mir i savršenstvo.
Om se podiže iz manipura čakre,
a So'ham postaje jedno s dahom.
U śunjakaśi gdje se spajaju tri rijeke,
vidiš Najvišeg, dostižeš nedostižno,
i gospodar svog Jastva postaješ.
Svami Brahmanand kaže:
Savršenog Satgurua Mahaprabhu Dipa sam sreo
i njegovom sam milošću
iskusio najviše blaženstvo.

Tako je Śri Brahmananda objasnio kako sva njegova nadarenost i talenti dolaze kroz blagoslov Gurudeva. Kaže se: „Milošću Gurudeva šepav se može penjati planinama, gluh može čuti, a nijem govoriti.“ Hram Gurudeva je u čakri srca, a ona se otvara milošću Gurua. Onaj tko istinski spozna da Guru živi u njegovu srcu, krenuo je putem savršenstva. Buđenje i pokretanje ostalih čakri dovest će ga u viša stanja svijesti.

Ali među tisućama onih koji su vidjeli Satgurua, samo ga nekolicina zaista prepoznaje kao onog Jednog koji boravi u njihovom srcu. Mnogi pitaju: „Gdje je pravi Guru, gdje ga možemo pronaći?“, a odgovor Svami Brahmanande je ovaj:

Braćo, moj je Guru u meni! *¹¹
On prožima sve; što bi još drugo željeli znati?!
On je sveprisutan poput neba,
On je besprijekorna čistoća.
Ali ga bez predanosti ne možete naći.
Što da vam još objašnjavam?!
Knjiško je znanje ograničeno na vrijeme ovoga života,
ali Satguru je mudrost besmrtna.
To je zapisano u Bhagavad Giti.
Brahmanand kaže:
Klanjam se mom Gurudevu, milostivom Śri Dipu.

Bhađani Śri Svami Brahmananda sakupljeni su u knjizi „Brahmananda Vani Prakaś – Svjetlost Brahmanandinih riječi“. Znao je unaprijed kada će napustiti ovaj svijet te je u tom trenutku ušao u Mahasamadhi – veliki samadhi besmrtnosti. Njegovo će ime poput sunca i mjeseca uvijek obasjavati ovaj planet.